19/10 2017
GIF-ovi i priče nastale na MM19 festivalu
Predstavljamo rezultate radionice za djecu “DiA: romantični scenariji”, koja je nastala iz suradnje s DiA DAI SAI kolektivom arhitekata i vanjskim suradnicama Majom Prokl i Ingrid Španić.
Više o radionici saznajte ovdje.
Ljubav u svemiru from Metamedij on Vimeo.
Ljubav u svemiru
Stari je krater stajao na kraju mjesta, pričalo se da se tu na zemlju, jednom davno, srušila neka ogromna gromada kamenja iz svemira.
A pričalo se da se to može ponoviti, nikad se ne zna. Stariji su upozoravali djecu da se ne približavaju previše i ne budu znatiželjni, jer se zemlja može otvoriti i sve nas progutati. Besmislice!
Nitko previše nije vjerovao u tu priču – pa to je bilo najuzbudljivije mjesto za igru koje možete zamisliti!
I tako, našli smo se svi kod kratera, stara ekipa, Pero, Marko, Žac, Riba i neke klinke iz druge ulice, koje smo tjerali i plašili kamenjem, odronima s vrha kratera, ali nisu se dale. Kad odjednom prvo začujemo strašan prasak, a onda ugledamo s neba neku tvorevinu veliku kao kuća, kako se bez milosti približava upravo središtu kratera, dižući veliku prašinu!
Bjeeežmooo! Ali, od silnog kovitlaca zraka koji se digao od rakete koja je u krater pala iz svemira – svi smo samo popadali naglavačke, nije bilo vremena za planove i dogovore! I onda eksplozija – od rakete su se odvojili dijelovi, vjerojatno neki koji su trebali obaviti svoju zadaću u svemiru.
I odjednom tišina! Nitko se nije usudio ni pomaknuti, strepeći što može izići iz rakete!
A ona nije ostala na tlu nepomična. Nakon par pokušaja paljenja motora i svrdlanja u prazno usred našeg kratera, bilo je jasno: sprema se nazad u svemir!
Pogledali smo se i bez riječi potrčali kao da nas goni sedam vragova, s jednim ciljem koji je kao ideja bljesnuo svima u času: ova prilika se ne propušta! I evo nas, mala gomilica, pentramo se po plaštu rakete znajući da će nam se ispuniti san: put u svemir – kakva će to priča biti za sve one zavidnike kojima ćemo je prepričavati!
A vidi, vidi… i one klinke iz druge ulice nisu ništa manje odvažne, vidi onu Irenu kako je samo spretna… evo ih… sve su se naslagale! Čekaj, čekaj, ova pustolovina još će zapleta dobiti…
Podvodni svijet from Metamedij on Vimeo.
Podvodni svijet
Jednog jutra mala Kika, Jura i Bepo odlučili su prkosno riblje zaroniti dublje nego inače. Trebalo se uvjeriti da postoji magična špiljica puna labirintskih prolaza za ludorije. Ostali su zatečeni kad su napokon stigli do špiljice pune udubina i prekrasnog bilja. Jesmo na pravom mjestu? Upitali su gotovo u glas.
Mala Kika se prva izdvojila, za njom Jura pa najsporiji Bepo kako bi istražili ovaj podmorski dragulj. Svaki je naišao na novog prijatelja. Mala Kika susrela je jastoga Antu, Jura hobotnicu Petru a Bepo malenog konjića Andru. Uplašeni da ih novi prijatelji vode u krivom smjeru, ušli su u najveću udubinu špiljice. Tamo ih je dočekalo mnoštvo drugih malih ribica, hobotnica, konjića… koji su ovim susretom stvorili potpuno novi morski svijet!
Na jednoj livadi from Metamedij on Vimeo.
Na jednoj livadi
Na jednoj livadi, negdje blizu… Marčane, bila jedna stara štalica. A na štalici jedna vrata, dva prozora i u njoj tri lijepa konja. Bili su to Poldie duge smeđe dlake, nestašni crni Black i prelijepa Rose.
Tog je kišnog dana odmah nakon večere Black zadovoljno izjavio: „prrrrrrhhh!“, a Poldie i Rose zamišljeno uzdahnuli: „aaaahhh….prhh…“. Black je znao da je njegov najbolji frend Poldie preko ušiju zatreskan u slatku Rose i da joj ne može izjaviti svoju ljubav jer bi u njenoj blizini odmah počeo nervozno poskakivati i glasno kihati: “aaaappčihhh!“.
Sljedećeg jutra izašlo je sunce i osušilo livadu. Konjušar Đino je izveo svoje konje ispred štale da ih opere, iščetka i nagradi sočnom mrkvom. Kad je htio dohvatiti Rosein šampon nespretno je zapeo preko škanjića, prosuo se po podu koliko je bio dug i širok i zalio Poldija šamponom. „Aaaaaapčihhha!!!! Aačihhh!!!!“ Nervozno je kihao Poldie i nije mogao prestati kihati sve dok ga zabrinuti konjušar Đino nije dobro osušio.
Kada je napokon Poldie bio suh upalila mu se lampica – tinnnk! Pa kako se samo toga ranije nije sjetio?! Nije on nervozan zbog prelijepe Rose…on je samo alergičan na njen šampon! AAAAPČIHAAA!!!… gotova je priča.
Pista kod Prazne Mlake from Metamedij on Vimeo.
Pista kod Prazne Mlake
Hej, znaš da je sagrađena nova pista? – pitao je Citroen strog Fiću.
Ma daj… pojma nemam… gdje?
Kod Prazne Mlake… za pokazivanje… znaš, ono, poligon za jurcanje… ima brijeg, pa spust, pa neki tunel, i tako… možemo se malo isfuravati… dolaze svakakvi auti… mogli bismo im malo pokazati, ha?
Driftati? Naravno! Spreman za ludorije!
I eto ih, dva stara kompića – drift lijevo, drift desno, na dam ti proći, ti ćeš meni, nalijepim ti se na guzu, mrš, škrrrriiiip… i tako satima… privukli još ekipe i evo ih sad nekoliko… ne znaš tko je blesaviji… gore – dolje, nikad dosta, mogli bi danima, vjetar u kosi, fijuci, škripa guma, naginajnje u zavojima… iii neee! Slupali se u gomili zbog nekog sporiša koji nije pratio brzinu i prešetavao se po pisti!
Blesaneee! Tko ti dade dozvoluuu! Nisi ni za romobil! A-uuuu… od psovki i uvreda jača je bila bol, nešto se i polomilo, nismo baš dobro prošli… hitnaaa!
Bolnica je blizu, morat ćemo na reparaciju, zovite 911!
I eto ga začas helikopter, stavlja na sajle slupani auto, dobro ga veže i prenosi u bolnicu, hitno!
Stari Citro zamijenit će malo brzinu i fijuke kraj retrovizora s bolničkim krevetom i toplim uljem za mazivo, dok se ne oporavi… potrajat će to, nema druge… Fićo će mu dolaziti čitati kraj uzglavlja i donijeti poneki cvijet… žaleći što nisu bili oprezniji i izvukli se s manje bubotaka. Nije ni njemu puno bolje, od sudara stalno ga boli kuk i nekako se naginje u jednu stranu, a to za driftera nije nikakva vrlina!
Nekako ih veseli jedino ova situacija zato što onoj plavoj medicinskoj sestri mogu prepričavati svoje stare pustolovine i moliti je za još i još čaja dok ih ona nestašno gleda dižući jednu obrvu i pita: hoćemo danas hibiskus ili šipak?
Sissy i Aladin from Metamedij on Vimeo.
Sissy i Aladin
Ovaj rat mi sad već stvarno ide na živce! Ja sam austrijska princeza… hm, ovaj… Sissy… i nije tako bilo dogovoreno… bio je deal da sam u dvorcu, da me dolaze, kao svjetsko čudo, vidjeti prinčevi dalekih zemalja, da mi donose egzotične poklone, slonove i žirafe, da se prejedam, da tumaram šumama na svojim konjima… a ovo… sad, s ovim zadnjim napadom nekim podmornicama i torpedom… neviđeno… kakvih li se oni to igara igraju… ova Pula je bila skroz zgodno mjesto dok nisu počeli s tim muškim glupostima… rat…
I sad ovi tuneli, i onaj inženjer von Aichelburg, njemu treba mapa za snalaženje u životu… uh!
Izgubila sam seee…
Izgubila sam seee…
Uuupomooć!
Čuje li me netko?
Aladin je mirno brinuo o svojim životinjama, i ne baš miran razmišljao o pozivu na front koji je neki dan dobio. Nije mu se sviđao taj rat, Talijani, nikakve tučnjave, a kamoli ubijanje… i tko će brinuti o mojim životinjama, mislio je… i tako sav u brizi začuje poziv upomoć, jednom, pa još jednom… neka djevojka… kao da je iz tunela… pa nije nikakav zračni napad, što je sad to?
Sišao je u tunele, premda je bilo jasno zapovjeđeno da se tamo ide samo u nuždi i na poseban znak sirene, ali na poziv upomoć trebalo je odgovoriti… evo, sve je bliže…
Uuupomooć!
Čuje li me netko?
Ali taj poziv dolazi iza rešetaka, kako je itko uopće mogao tamo dospijeti? Ok, novi izazov… idemo vidjeti kako do tog mjesta… Hej – što je bilo? Kako si se tu našla?
Nisam se našla nego izgubila!
Ok, pomoći ću ti da izađemo, ali kojim putem si ti tu došla?
Pa iz one centralne dvorane, pa nekog proširenja, pa odjednom slijepa ulica i evo me…
Ok, pokušat ću ja jedan trik prolaz, sjećam se, kad su nam objašnjavali nešto o ovim tunelima…
I Aladin vješto zaobiđe iz jednog tunela u pokrajnji, pa još jedan i nekom slijepom ulicom… nađe se kraj Sissy i našali:
Sad samo da ne naiđe onaj strašni zmaj…
Zzmaj!!!
Ma šalim se… ali ti si prava princeza, tako mi izgleda…
Jesam, pravcata.
Pa dobro, ne događa se ovo svaki dan, nasmijao se Aladin, da nisu ovako grda vremena, još bih ti ponudio da posjetiš moj dvorac, haha…
I ti si princ? Uzbuđeno se u Aladina zagledala Sissy.
Ma ne, ja sam konjušar, tako se to zove, ali zapravo čuvar svijeta konja, rekao bih…
Hm, zanimljivo.. što bi to bilo?
Pa, razumijem konje, živim s njima, potpuno sam u njihovom svijetu…
Oh!
Dođi, nemojmo se više ovdje zadržavati, nije baš lijepo mjesto…
I povede Sissy do izlaza, gdje ga je čekao njegov najdraži Argo, već uznemiren što gospodara tako dugo nema… Propeo se u pozdrav, a Sissy je zanijemila od zadivljenosti. Aladin spretno obavije Sissy oko struka i posjedne je na konja, a on uzjaše na prvo mjesto i u tren se nađu u galopu od kojeg zastaje dah.
Da li su se vjenčali? Haha.
Da, i Sissy je odmah rekla da će jedna od njihovih ladanjskih kuća biti upravo tuneli, kada rat završi, jer želi da zauvijek proživljava taj prvi trenutak kada je upoznala Aladina…
I živjeli su sretno… haha.
