22/05 2013

A GDJE JE NESTALA KULTURA?

Metamedia set, Novosti

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
U sklopu radionice “Mediji i kultura” 11. svibnja je u Galeriji Cvajner održana tribina u sklopu radionice „Mediji i kultura“. Gosti tribine bili su Branka Benčić (nezavisna kustosica), Vlatka Kolarović (HRT), Igor Ružić (tportal) i Branko Vincek (Glas Istre), a raspravu je vodila novinarka HRT-a, Danijela Stanojević, koja je nama, polaznicima radionice, ujedno bila i mentorica. Tema je bila marginalizacija kulture u medijima te općenito nedostatak interesa za kulturu i ulaganja u nju.
Na samom početku tribine pozvali su nas, polaznike radionice, da predstavimo sebe, svoje radove, i kažemo svoje mišljenje o kulturi danas, te je nakon toga uslijedila rasprava o pitanjima o kojima nikad nije nepotrebno govoriti i stalno ih iznova postavljati.
Vlatka Kolarović rekla je kako svoje teme u emisiji Drugi format uvijek pokušava sagledati iz neke druge perspektive, trudi se, kaže, ne biti banalna. Ona radi stvari koje nitko drugi neće, njena je namjera u emisiju dovesti goste koji su pametni, ali nažalost ne dobivaju dovoljno medijskog prostora. Kaže kako moramo biti svjesni toga da je kultura najvažnija stvar koju imamo, te da ona pokriva sve aspekte naših života, no unatoč tome gledanost emisija o kulturi nije velika. U državi koja ima mali broj obrazovanih ljudi to i ne možemo očekivati, premda su profili gledatelja njezine emisije veoma šaroliki, zaključila je Kolarović.
Branka Benčić je pojasnila kako su izložbe mjesta koje uvode u javni prostor neke teme, te kako se na izložbama komunicira kroz djelo, kroz razgovor s posjetiteljima. Također je konstatirala da, nažalost, institucije u Hrvatskoj nisu prošle kroz tranziciju, te kako “značenje međunarodne suradnje uglavnom proizvodi nezavisna scena uz minimalne honorare, a institucije ih podcjenjuju“.
Branko Vincek je objasnio da u Glasu Istre ima prostora za pisati o kulturi, te kako se zaista pokušava popratiti sve kulturne događaje u našoj regiji, no, problem je u nedostatku kadra. On smatra da prostora za kulturu u novinama ima sve manje, jer, prevladava mišljenje “što je žuće, to je bolje“. Rekao je kako nema ništa protiv „žutila“, no smatra da bi „žutilo“ trebalo imati svoje mjesto, te da to definitivno nije u kulturi. Smatra da je posao novinara objektivno informirati ljude, a na njima je hoće li to pročitati ili ne.
Igor Ružić, koji piše kazališne kritike na tportalu, objasnio je da “što je medij komercijalniji, teže je napisati kritiku“. Rekao je kako ne stigne ni prespavati predstavu koju je pogledao, jer tekst mora odmah biti uploadan. Objasnio je kako svaki tekst mora stilom, leksikom podržavati predstavu. Na pitanje „Koliko je kultura važna“, odgovorio je kako smatra da o tome nije niti potrebno govoriti.
Unutar rasprave dotakli smo se i samog načina pisanja, odnosno, polemizirali oko toga može li novinar biti u potpunosti objektivan kada piše o nekom kulturnom događaju. Oko tog pitanja se gosti nisu mogli složiti, pa je primjerice Branko Vincek tvrdio kako novinar treba biti objektivan, dok se Danijela Stanojević nije s time mogla složiti, ona smatra kako je to gotovo nemoguće, jer u samom početku novinar zauzima određenu poziciju. Između ostalog govorilo se i o tome kako financije koče zapošljavanje kvalitetnog kadra, a time i razvoj kulturne kritike. Dakle, financijska je kriza involvirana u svaki segment života, pa tako i u kulturu i novinarstvo. Ideja ima, želje ima, no, mogućnosti nema.
Čovjek je postao rob koji radi, hoda, jede i spava, bez razmišljanja prihvaća ono što mu je servirano, ne preispituje, konstatirala je Danijela Stanojević.
Potrebno je ljude, osobito mlađe generacije, privući i vratiti ih u galerije, kazališta, kina, knjižnice. Tu nastupa novinarska profesija koja bi trebala u moru predstava, izložbi, filmova itd., odabrati najkvalitetnije, te ih približiti što široj publici. To je teška zadaća, osobito u situaciji kada novinari sve češće postaju PR-ovci, no, novinar ju mora prihvatiti i izvršiti, jer kao takav na neki način i educira široke mase. To se postiže objektivnošću, konstantnim ulaganjem u sebe, željom i angažmanom. Također, potrebno je stalno biti u toku, uvijek biti prisutan na određenim događanjima, jer samo tako možemo znati izdvojiti što je zapravo vrijedno tog dragocjenog kutka u novinama, odnosno minuta na televiziji ili radiju. Ono što je također od iznimne važnost jest, prilikom pisanja ili pravljenja reportaže, uvijek zadržati stav, imati dobre argumente, a leksik prilagoditi široj populaciji.

Tijekom rasprave zaključili smo kako nije uvijek potrebno znati sve o svemu, ali je itekako potrebno znati koga pitati, odnosno, intervjuirati, jer, dvije glave su pametnije od jedne. Moramo najprije educirati sebe, kako bi mogli educirati javnost.

Tamara Žgrablić Širol

Tags: , , , , ,

RSS 2.0 | trackback