06/06 2024
Radionica spekulativne dizajnerske prakse i pop-up izložba The Sea Sees Us
Udruga Metamedij u suradnji s Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu organizirala je radionicu spekulativne dizajnersku prakse naziva The Sea Sees Us. Radionica se održala tijekom 26. izdanja Media Mediterranea festivala, od 27. svibnja do 1. lipnja 2024. u galeriji Društva arhitekata Istre, a vodila ju je dizajnerica i znanstvenica Skye Morét (Portland, Oregon, SAD).
Dok gledamo u likove mornara i plivača, ocean ima drugačiju perspektivu vremena, razmjera i međusobne povezanosti. Ova spekulativna dizajnerska radionica istražila nas je i povezala s našom budućnošću na plavom planetu kroz dizajn koji provocira i potiče angažman danas. Mnogi vide ocean kao resurs, kao politički resurs, kao ponor ugljika, kao prijevoz, kao utočište, kao srodstvo, kao potencijalni lijek, kao divlji agens i kao maštoviti prostor. Ali kako nas vidi more? Kada okrenemo periskop i vidimo izvanzemaljsku, tamnoplavu zapreminu, znamo da naše ljudsko razumijevanje blijedi u usporedbi sa složenošću oceana. Kako bi nam naše konačno uzimanje iz perspektive oceana moglo pomoći da zamislimo budućnost?
Kroz spekulativni objektiv, radionica je istraživala kritične morske pragove, senzorne uređaje i imaginativne okvire antropocena s ekofeminističkim i interdisciplinarnim pristupom. S empatijom prema budućem oceanu i njegovim bezbrojnim stanovnicima, polaznici su propitivali obećanja digitalnih rješenja u analognom, vodenom svijetu. Od obalnih antarktičkih robota i pacifičkog dubinskog rudarenja do mediteranskog zagađenja plastikom, oceanskog uzgoja, daljinskog istraživanja, digitalnih blizanaca i drugih sličnih fenomena, koristili su spekulativni dizajn za ispitivanje objekata i materijala unutar ovih scenarija i ekosustava s gledišta mora.
Polaznici su ova razmišljanja predstavili na konačnoj javnoj izložbi i prezentaciji koja zajedno postavlja pitanje: „Kako će nas more vidjeti u radikalnoj budućnosti oceana?“
Radionica je rezultirala sa šest audiovizualnih instalacija koje nas vode u 2124. godinu i pružaju nam pogled na to kakav bi svijet mogao biti kada bi simbioza povezivala neljudska i ljudska bića u uravnotežene suradničke zajednice. Spekulativni okvir predviđa da je prva uspješna komunikacija s morskim bićima ostvarena 2100. godine, a koju prate raznolike prakse suživota, razmjene znanja u području medicine, itd. Program je nastavljen u klubu Kotač zaključnim partyjem “Plava struja” nastupima DJ Petra Dundova te DJ Laseecha.
Pop-up izložba
Instalacija Tee Zbašnik naziva „Marine Climate Refugee“ zamišlja buduću kliniku za međuvrsnu terapiju u 2124. godini.
Glavna vodilja rada jest da se nakon savladavanja jezika morskih bića istima može pomoći mentalno i fizički, u svakodnevnom životu. Mentalno zdravlje nosi određenu važnost te mogućnost komunikacije omogućava i bolje razumijevanje izazova s kojim se morska bića susreću. Važno je prepoznati sličnosti koje povezuju ljude i morska bića, gdje obje skupine dijele određene podudarnosti u taktiziranju života te se međusobno inspiriraju u potrazi za rješenjima svakidašnjih poteškoća.
Rad „Seaspeak 2.0“ Ivana Đukeza vodi nas u 2109. godinu
te nam predstavlja grafiku i zvuk prvog zabilježenog odgovora koji dolazi iz morskih dubina.
„VIDEOIGRICA“ Nabila N. F. Almanssoura u središte svojeg rada postavlja osnovnoškolca koji živi u 2124. godini te koji putem videoigrice upoznaje kornjaču Teu, morskog konjića Ivana te meduzu Emu i od njih saznaje nešto više o povijesti djelovanja čovjeka i mora u 21. stoljeću.
Instalacija „Interspecies Anthro Tears“ Milice Denković u svojoj suštini je radni stol medicinskog istraživača sa Sveučilišta Symbioscene. Upravo je izašlo znanstveno priopćenje za tisak o važnom otkriću koje detaljno opisuje ljekovita svojstva emocionalno nabijenih ljudskih suza koje se mogu koristiti za liječenje očnih bolesti morskih sisavca uzrokovanih zagađenjem koje su prouzročili ljudi. To je dovelo do medicinskog proizvoda naziva Anthro Tears i formiranja Coastal klinika koje morskim sisavcima pružaju niz različitih zdravstvenih usluga.
Rad „Jedna za tebe, jedna za mene“ Mateja Anđelka Boškovića zamišlja veliki napredak u medicini te nam predstavlja tablete za ljudsku prehranu koje su u konačnici dizajnirane da pomognu morskim stvorenjima koji putem ljudske probave i kanalizacije dođu do mora.
Instalacija „Club Reef“ Eme Čimbur predstavlja utopijski scenariji u kojem su se ljudi i morska stvorenja prilagodili klimatskim promjenama i rastu razine mora pretvarajući noćni život u zajedničko, skladno iskustvo.
SURADNICI
Koordinatorica: Andrea Vidović
Asistentice na radionici: Nastasja Miletić, Marta Horvat
Fotografija: Samantha Kandinsky, Nastasja Miletić
Dizajn: Oleg Šuran
