Metamedij

Festival Media Mediterranea 26, u organizaciji udruge Metamedij, svečano je otvoren u ponedjeljak, 27. svibnja u Malom rimskom kazalištu. Prvi program festivala bila je projekcija rada umjetnice Tabite Rezaire naziva „Deep Down Tidal“ na video zidu zgrade Arheološkog muzeja Istre. O programu festivala te samom radu Tabite Rezaire govorili su direktor festivala Marino Jurcan i kustosica festivala Irena Borić.

Jurcan se u pozdravnom govoru zahvalio svima na dolasku te je istaknuo kako je udruzi Metamedij izuzetna čast biti u Malom rimskom kazalištu.

– Zahvaljujem stoga Arheološkom muzeju Istre što nam je omogućio da koristimo ovaj fascinantan prostor gdje se spavaju baština i nove tehnologije i koji je po mom sudu idealno mjesto za prikazivanje ovakvog rada. Sam festival traje šest dana unutar kojih ćemo otvoriti izložbu „Umreženo more“ u srijedu, 29. svibnja u 20 sati, u galeriji Novo, zatim pop-up izložbu radionice spekulativne dizajnerske prakse koja je upravo u tijeku i koja se naziva „The Sea Sees Us“ u subotu, 1. lipnja također u 20 sati u galeriji Društva arhitekata Istre. Festival zatvaramo istog dana, u 23 sata partijem u klubu Kotač u DC‑u Rojc naziva „Plava struja“, gdje će nastupiti DJ-evi Laseech i Petar Dundov te gostujući VJ-evi. Imamo i diskurzivni program u obliku vođenih tura naziva „Vidim šumu, pišem pašnjak“ koji će se održavati u četvrtak i subotu i za koje se morate rezervirati putem maila, a sve informacije možete pronaći na našoj službenoj stranici metamedia.hr, kazao je Jurcan i zahvalio se organizacijskom timu te donatorima, posebice Francuskom institutu u Hrvatskoj koji je sufinancirao program kojim je festival otvoren te Zakladi Kultura nova, Ministarstvu kulture i medija RH, Gradu Puli i Istarskoj županiji.

Kustosica Borić je naglasila da se koncept festivala, odnosno njegova tema, zove Umrženo more zato što se u biti bavi morem kao mjestom koje je uhvaćeno u različitu mrežu ekonomskih, političkih, društvenih i ekoloških čimbenika.

– Polazimo od dvije figure koje su nam svima znane, plivača i moreplovca i koje su u središtu zanimanja plave humanistike. U biti nas zanima na koji način se te dvije figure odnose prema degradiranom morskom okolišu. Pritom vas pozivam isto tako na izložbu „Umreženo more“ koja će se održati u galeriji Novo gdje ćete moći vidjeti različite perspektive umjetnika na tu temu. Rad Tabite Rezaire je na neki način je dio te izložbe, međutim budući da smo imali priliku prikazati ga na ovom nevjerojatno velikom ekranu odlučili smo to i ostvariti. Zapravo mi se to čini izuzetno prikladno i zbog toga što se Tabita u svom radu bavi elektronskim kolonijalizmom pa je zanimljivo prikazati ga u ovom prostoru gdje se isprepliću povijesna razdoblja, od starog Rima do Austro-Ugarske i dalje. No njen rad prije svega govori o oceanu kao mjestu infrastrukture za globalnu komunikaciju, ali isto tako i kao mjestu koje je problematično zbog boli izgubljenih povijesti i sjećanja, a sve to zajedno povezuje upravo s novim tehnologijama, kazala je Borić.

„“Deep Down Tidal“ istražuje transoceanske mreže preispitujući političke i tehnološke utjecaje vode kao provodljivog sučelja za komunikaciju. Plovi oceanom kao grobljem Crnog znanja i tehnologija. Od Atlantide, preko rute trgovine robljem, do izbjeglica koje se trenutno utapaju u Mediteranu, oceansko dno čuva boli, izgubljene povijesti i sjećanja dok istovremeno predstavlja globalnu infrastrukturu za postojeće telekomunikacije. Može li nasilje interneta – naneseno Africi i općenito crnim ljudima – ležati u njegovoj fizičkoj strukturi? Istraživanja podupiru činjenicu da voda ima sposobnost pamtiti i kopirati informacije, šireći ih svojim tokovima. Koje podatke zadržava voda našeg svijeta? Osim trauma, voda čuva mnoštvo dubokih tajni, od svojeg još uvijek nespoznatog nastanka, tajanstvenog morskog života sirena, vodenih božanstava i zmijskih bogova, do teorije o vodenom majmunu. Rad istražuje složene i isprepletene kozmološke, duhovne, političke i tehnološke narative proizašle iz vode kao sučelja kako bi spoznao sva naslijeđa kolonijalizma“, navodi se u opisu rada.

Tabita Rezaire je beskonačnost koja žudi spoznati samu sebe. Kao vječna tragačica, njezin put kao umjetnice, posvećenice, jogine, primalje (doule) i zemljoradnice isprepliće umjetnost izlječenja i znanstvene sustave kroz vezu sa zemljom, precima i pjesmama. Njezine međudimenzionalne prakse zamišljaju mrežne znanosti – organske, elektroničke i duhovne – kao ljekovite tehnologije koje služe prelasku na svjesnost srca. Prihvaćajući digitalnu, tjelesnu i drevnu memoriju predaka, ona istražuje znanstvene imaginarije i mistična područja kako bi se suočila s kolonijalnim ranama i energetskim neravnotežama koje utječu na pjesmu našeg cjelokupnog tjelesnog, mentalnog i duhovnog bića.

Tabita živi u Francuskoj Gvajani gdje skrbi o AMAKABA. Svoje je radove izlagala u nizu prestižnih svjetskih galerija i muzeja: Centre Pompidou (Pariz), Serpentine (London), MoMa (NY), New Museum (NY), MASP (Sao Paulo), Gropius Bau (Berlin), MMOMA (Moskva), Muzej suvremene umjetnosti Chicago, ICA – Institute of Contemporary Arts (London), V&A (London), Nacionalna galerija Danska, The Broad (LA), MoCADA (NY), Tate Modern (London) i Muzej moderne umjetnosti Pariz. Uz navedeno, sudjelovala je i na nekoliko bijenala kao što su Trijenale u Guangzhouu, Bijenale u Ateni, Bijenale u Kochiju (2018.), Performa (2017.) i Berlinsko bijenale (2016.).

Nakon projekcije koja je ponovljena nekoliko puta publika, umjetnici i organizatori festivala družili su se u Caffe bar Circolo 17 u Circolu Zajednice Talijana Pula gdje je bila organizirana zakuska.

Izvor