04/12 2017
Prezentacija rezultata radionice “Paradoks fikcije: bilješke o mjestima industrijske proizvodnje“
Javna prezentacija rezultata besplatne radionice istraživanja kroz tekst i dizajn “Paradoks fikcije: bilješke o mjestima industrijske proizvodnje“ održana je u subotu, 2. prosinca, u Srpskom kulturnom centru Istre. Organizator radionice je MP3 platforma u suradnji s kolektivom OAZA iz Zagreba i udrugom Zvona i Nari iz Ližnjana. Predsjednik udruge Metamedij, Marino Jurcan pozdravio je prisutne na prezentaciji i zahvalio partnerima, suradnicima i polaznicima.
– Atmosfera tijekom radionice je bila impresivna, bili ste jako angažirani i nadam se da ste nešto i naučili te da ste kroz ovaj rad na drugačiji način sagledali ono čime se inače bavite. Nadam se i da vam je dolazak u Pulu i boravak u Istri omogućio da svoj fokus odmaknete od svakodnevne razine i na drugi način krenete u proces promišljanja i realizacije, kazao je Jurcan.
Mentorice iz kolektiva OAZA Ivana Borovnjak i Maja Kolar su također pohvalile rad 12 polaznika, praktičara dizajna vizualne komunikacije, produkt dizajna i etnologije koji su svoje vrijeme tijekom radionica odlično iskoristili.
– Fokus ovogodišnje radionice bio je na istraživanju kroz dizajn o mjestima industrijske proizvodnje kojih u Istri ima napretek. Teme koje su se iskristalizirale kroz analizu su omogućile polaznicima da neke stvari sagledaju na novi način. Naša je ideja bila istraživačku metodologiju upotrijebiti u dizajnerskoj praksi te uvesti polaznike u nove načine primjene tih znanja. Zahvaljujem se na pomoći i Ognjenu Rađenu koji nam je pomogao da se bavimo formulacijom teksta i kreiranjem narativa koji su nam pomogli u daljnjem storytellingu. Svaka je grupa polaznika koristila različite medije kojima se služe u svakidašnjoj praksi za prepričavanje problema i promišljanja detektiranima na samim lokacijama. Posjetili smo elektromlin, bili upućeni u zbivanja u Uljaniku, no svi radovi se zapravo tiču najzanimljivije lokacije koja se svidjela svima, a to je bivši rudnik Raša, kazale su mentorice.
Ognjen Rađen je objasnio koja je bila važnost rada na tekstu i kako se taj dio radionice povezao s dizajnerskim radom.
– Iznimno mi je drago što je upravo ta tekstualna komponenta imala vrlo bitnu ulogu i što su kolege dizajneri otvorili prostor za tekst. Dojam je da smo na sukobljenim stranama, a ovo je odličan primjer da to nije i ne mora biti tako. Radionica je bila vrlo zanimljiva i poticajna, a ono što me impresioniralo je koliko se puno može napraviti u relativno kratkom vremenu. Veseli me da postoje modeli stvaranja ideja od kojih zajednica može imati dugoročnu i konkretnu korist, kazao je Rađen.
Prva grupa koju čine: Dina Bartolić, Andrija Galić, Dorotea Kutleša i Paula Šantić stvorila je rad naziva „Kovarhiv – Rudnik informacija“ – suvremeni rudarski alat za pretraživanje informacija, ekstrakciju i proizvodnju znanja i alternativnog arhiviranja industrijskog nasljeđa.
– Naš projekt se bavi rudarenjem i suvremenom interpretacijom istog, odnosno pitanjem što je ruda danas? Cilj je bio predstaviti i sam proces rudarenja u digitalnom svijetu gdje nudimo alternativnu interpretaciju pretraživanja koji su inspirirani alatima koje su koristili rudari, objasnili su polaznici.
Drugu skupinu koju čine Tamara Karanović, Berina Verlašević i Duško Čančar proizvela je rad naziva „Muzej svjetla – iskustvo podzemlja“ kojime su htjeli ostvariti prenamjenu mjesta proizvodnje i reprogramiranje ne-mjesta.
– S obzirom na to da je rudnik specifično tamno mjesto zadržali smo se na ideji muzeja svjetla. Radovalo nas je kako su te dvije komponente reagirale jedna na drugu i mislimo da bi taj projekt mogao privući veliki broj ljudi da posjeti takvo mjesto, kazali su polaznici. S druge strane je napravljeno i jedno kratko etnografsko istraživanje nazvano „Ogledi i sjećanja Marije Vorano – Raša u prvom licu“ kojeg je provela Katja Sirotić.
– Radi se o audio zapisu u klasičnom stilu polu strukturiranog intervjua. Marija Vorano iz Labina je ispričala svoje impresije i sjećanja o rudarskom životu – kako je izgledao život unutar i van rudnika, kazala je Sirotić.
Treća grupa koju čine Dora Kasun, Sara Mihaljica, Marin Nižić i Lazar Rajković ostvarili su rad naziva „Kovanova – igra s društvom“.
– Inspiracija za ovoj projekt je isto bio posjet Raši, a tamo smo čuli tu priču o grofici koja svake godine dolazi u Rašu i zapravo je unuka bivšeg vlasnika rudnika. Željeli smo osmisliti jedan alat koji bi ponudio nove interpretacije tih prostora i model za njihovu prenamjenu. Radi se o društvenoj igri koja na neki način generira alternativnu povijest Raše. Naša igraća ploča se sastoji od jednog tipičnog totalitarnog urbanog rastera i rupe u centru koja predstavlja rudnik – rupu sudbine u koju se zavlači ruka i gdje se izvlači kartica s određenim pitanjima i njihovim ishodima. Ovisno o odabranom ishodu određeni likovi dobivaju bodove moći. Takvih koraka ima sedam jer se igra igra kroz sedam dana, a u knjigu povijesti se zapisuju ishodi te konačni zbroj bodova za svakog lika koji definira koliko on ima poteza na samoj ploči, kazali su polaznici.
Radionica“Paradoks fikcije: bilješke o mjestima industrijske proizvodnje” bavila se istraživanjem i reinterpretacijom mikrokulture industrijske proizvodnje kroz tekst i dizajn. Cilj radionice bio je preispitivanje i poticanje dijaloga o određenim zanimljivostima kulturne industrijske baštine i njihovim širim društvenim implikacijama. Na koji način socio-kulturalni te ekonomsko-politički okviri utječu na strukturu mjesta? Kako individualno iskustvo mjesta stvara nova značenja i namjene tog istog mjesta? Kako revalorizirati postojeću percepciju industrijske kulturne baštine i njenog očuvanja alatima dizajna? – samo su neka od pitanja na osnovu kojih su polaznici izgradili vlastite priče.
