17/07 2018
Odabrani su finalisti za Zlatnu lubenicu 2.0
Media Mediterranea, Natječaji, Novosti
Prema odluci žirija u sastavu Oleg Šuran, Sunčica Ostoić i Marko Vojnić Gin, odabrani su finalisti Zlatne Lubenice 2.0 u sklopu 20-tog Media Mediterranea festivala 2018. Od ukupno 26 prijava na Zlatnu lubenicu A kategorije; Natječaj za umjetničke radove odabrano je 5 finalista. Prvi dan festivala bit će svečano proglašenje dobitnika Zlatne lubenice 2.0.
Odabrani finalisti su:
Tin Dožić (04)
Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj praksi polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radiom, eksperimentalnom glazbom i instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija kroz prakse izrade vlastitih elektroničkih instrumenata, aproprijacije zastarjelih tehnologija i reciklažu. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima (Summer Sessions @V2_ Rotterdam, Creart @LAVA Valladolid, Galerija Prozori, Izlog suvremenog zvuka, MIMO, Sine Linea, Sound art inkubator – Zagreb, Device art @Prag). U sklopu ovogodišnjeg Media Mediamediterrana festivala Tin će predstaviti svoj rad “Pjesme za antropocen”. Rad je prvobitno postavljen na izložbi u galeriji ”Prozori” u Zagrebu.
“Antropocen je predložena epoha koja započinje porastom značajnosti ljudskog utjecaja na geologiju i ekosustav planete zemlje. Moj rad tematizira antropocen orijentirajući se na značajnu ulogu tehnologije u toj epohi. Baveći se modelima zapisa i tehnološkim artefaktima iz bliske prošlosti i sadašnjosti nastojim stvoriti labave veze između različitih simptoma antropocena.”
Ivana Tkalčić (06)
Ivana Tkalčić (*1987) diplomirala je 2016. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i magistrirala 2012. ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Akad. god. 2015/2014 boravi na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu. Finalistica Erste fragmenata, dobitnica nagrade Red Carpet Art i Rektorove nagrade, sudjelovala je na mnogim umjetničkim projektima rezidencijama u Austriji, Belgiji, Grčkoj, Norveškoj, Poljskoj i Italiji. Ima realizirane brojne samostalne i grupne izložbe u Hrvatskoj i svijetu. Ivana će predstaviti svoj rad pod nazivom _new world.
“Ovaj projekt je započet prije godinu i pol kada sam u posjeti različitih umjetničkih rezidencija prikupljala fotografije, dokumente iz online arhiva i baza podataka,snimala zvukove i videa. Osnovni materijal su file-ovi iz baza podataka, arhiva i sadržaji društvenih mreža (youtube, Vimeo, Instagram, Facebook, worlddigitallibrary, monoskop.org, memoryoftheworld.org, scantheworld itd.)Posebno me zanimaju informacije vezane uz percepciju budućnosti i budućih tehnologija od 1960-ih do 1990-ih te usporedba s današnjim dostignućima i predviđanjima.”
Ivana Škvorčević (18)
Rođena 1994. godine u Novoj Gradiški. Studentica na diplomskom studiju likovne kulture, modulu multimedija na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Do sada je sudjelovala na puno grupnih izložbi unutar i izvan Hrvatske, projektima i dvije samostalne izložbe. Dobitnica dekanove nagrade i treće nagrade za rad na Međunarodnom studentskom bijenalu za rad Vibracije registrirane u dubokom tisku.
Bavi se proučavanjem i istraživanjem zvuka i prostora putem različitih medija.Radom “Vibracije registrirane u dubokom tisku” Ivana Škvorčević istražuje nove mogućnosti stvaranja u klasičnom mediju grafike. Pri izradi matrice ne koristi svoje tijelo na uobičajeno mehanički način, u vidu pritiska ruke pri udubljivanju metalne ploče, već umjesto toga snima vlastite otkucaje srca u različitim psihofizičkim situacijama (npr. tjelovježba, stres). Snimke otkucaja, odnosno vibracije koje nastaju reproduciranjem zvuka na zvučnik, glavni su izvori modifikacije koji postepeno stvaraju kompozicije. U ovom slučaju tijelo nije izravno prisutno i provokativno kao u nekim primjerima body arta, već je tihi, pozadinski generator umjetničkog djela. Krajnji rezultat, koji je nemoguće predvidjeti, zavisi, dakle, o osobitosti samog zvučnog zapisa i odabiru tehnike dubokog tiska.
Josipa Škrapić (20)
Josipa Škrapić, rođena je 22. srpnja 1997. godine u Puli. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, smjer; kiparski dizajn.
Od 2016. studentica je Akademije Umetnosti na Univerzi v Novi Gorici na programu digitalnih umjetnosti i prakse. Trenutno je na drugoj akademskoj godini na odsjeku novih medija. Izlagala na grupnim školskim i akademskim izložbama te na studentskoj izložbi D-Day / Polazište: Gotovac, za vrijeme retrospektive Tomislava Gotovca u Rijeci 2017. godine.
Rad Paralelni habitat je instalacija pokvarene perilice rublja i posađenih biljaka unutar iste. Često u prirodi primjećujemo odbačene perilice u šumama. Iz nepoznatog razloga, neki ljudi smatraju lakšim načinom baciti perilice u prirodu umjesto odložiti ih na primjereno mjesto. U ovom slučaju, situacija je obrnuta te prirodu dovodimo pokvarenoj i istrošnoj tehnologiji.
Petra Orbanić (26)
Petra Orbanić rođena je 1991. godine u Puli, Hrvatska. Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska. 2010. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek. Diplomirala je na istoimenom odsjeku 2016. godine. 2017. godine upisuje Diplomski studij Grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezini radovi nalaze se u kolekciji Muzeja suvremene umjetnosti Istre i u nekoliko privatnih kolekcija. Od 2017. godine članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU).
Rad „Prirodne putanje“ istražuje načine na koji biljke funkcioniraju iz čega projekt polazi. Međutim, rad načine na koji biljke funkcioniraju povezuje s ljudskim bivanjem –s kretnjama, putanjama, susretima i razdvajanjima što sve čini prirodne putanje našeg života.
Noel Šuran (16)
Odabrani kandidat iz B kategorije; natječaj za produkciju radova Zlatne lubenice je Noel Šuran. U periodu od 07.08- 19.08 Šuran će producirati rad koji tematizira suvremene ekološke probleme vezane uz proizvodnju hrane.
„Sve većom komercijalizacijom povrćarske proizvodnje, nestajanjem tradicionalnih seljačkih vrtova i depopulacijom ruralnog prostora, genetski fond i biološka raznolikost povrtnih vrsta na području Hrvatske izrazito su ugroženi. Za razliku od drugog kulturnog i duhovnog naslijeđa, koje, ako se o njemu ne vodi sustavna briga propada sporije, biološko naslijeđe brzo propada te je jednom izgubljenu sortu ili ekopopulaciju nemoguće rekonstruirati.“(Polić R., Autohtone i tradicijske sorte poljoprivrednog bilja, Agroklub, 2013.)
Noel Šuran diplomirao je Akademiju primijenjenih umjetnosti 2011. godine. Iste godine upisuje poslijediplomski doktorski studij kulturne antropologije i etnologije na filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kojeg trenutno završava. Oblikovao je festival pod nazivom „Feštu pres Štrumienti“ u Lindaru. Od 2012-2013. vodio je likovnu radionicu društva likovnih stvaratelja grada Pazina, te društva “Naša djeca”. Osnovao i vodio nekoliko etno skupina. Suradnik više dokumentarnih filmova za HRT. Lokalna zajednica dodjeljuje mu 2010. nagradu za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture. Sudjelovao je u izradi kulturne strategije Županije. Uključen je u nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih i umjetničkih projekata. Sudjelovao je na kiparskom simpoziju na Bolu na otoku Braču, gdje mu je nalazi javna skulptura. U projektu Zaklade Sveučilišta u Rijeci (Do)živjeti drugačije osvojio sam 1. nagradu za rad „Život mojeh nuoneti“. Surađivao sam sa mnogim vizualnim i umjetnicima zvuka. Redoviti sam suradnik Istarske Danice. Također redovito sudjelujem na festivalu Sedam Dana Stvaranja u Istri, kao autor i organizator. Zajedno s dizajnericom Davorkom Tumpić autor sam projekta “Ovce koje ne telefoniraju” koji je bio odabran za izlaganje u sklopu kustoske koncepcije “Hungry Designers” 2013. Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLUI) i hrvatskog etnološkog društva (HED).
Izložba će se održati 16. kolovoza 2018. u Srpskom kulturnom centru (SKUC) u Puli.
http://https://www.facebook.com/udruga.metamedij/videos/1062563693907036/
