28/10 2020

INTERAKCIJE

DKC Lamparna, Novosti

Popratni program 3. Bijenala industrijske umjetnosti  – izložba pod nazivom INTERAKCIJE: jedanaest renomiranih stranih umjetnika  koji se bave digitalnom umjetnošću, u ovom slučaju videom i zvukom. 

Chinchilla Arsehole, was was iz 2018. je video rad njemačkog umjetničkog kolektiva Rimini Protokoll o tri osobe s Touretteovim sindromom koje ne mogu kontrolirati svoje pogrde, uvrede i motoričke tikove. Zajedno s glazbenicom Barbarom Morgenstern stavljaju teatar na kušnju i propituju što je normalno, kao i pravila komunikacije. U videu Dicta II – safewords hrvatskog umjetnika Damira Očka izmjenjuju se kadrovi treninga MMA boraca s kretanjima raznobojnih kuglica u neodređenoj, neimenovanoj igri. Tanka linija bliskosti i nasilja, drugarstva i sukoba, uspostavlja se posebnim sustavom znakova – istog onog zbog kojeg čovjek, životinja s darom govora, postaje i političko biće. Video rad State of Illusion iz 2018. slovenske umjetnice Jasmine Cibic predstavlja novi kazališni postav posljednjeg paviljona bivše Jugoslavije na međunarodnoj svjetskoj izložbi Montreal EXPO 1967. kao iluzionistički trik. Tri plesača, smještena unutar praznog kazališta, obnavljaju modularnu strukturu paviljona i koriste ga za stvaranje niza iluzija u kojima sama iluzionistica kontinuirano nestaje.

Video rad Atom Spirit iz 2016. austrijske umjetnice Ursule Mayer spekulativni je narativ smješten u blisku budućnost sve većih biomedicinskih inovacija. Kombinirajući znanost i mitologiju, Atom Spirit spekulira o učincima računalnih i bioloških tehnologija na buduće iteracije čovječanstva i okoliša. Kontekst rada The Syphilis of Sisyphus (2011.), američkog umjetničkog para Mary Reid Kelley i Patricka Kelleya, je postrevolucionarna Francuska u kojoj su se identiteti, rodne uloge, ponašanje, seksualnost i jezik ljudi, a posebno žene, radikalno promijenili. Film Egipćanina Basima Magdya 13 Essential Rules for Understanding the World iz 2011., snimljen u Super8 tehnici, na razigran i šaljiv, ali ambivalentan način dekonstruira različite pristupe društvenom angažmanu. Magdyevi tulipani s licima daju neke oštre izjave o ljudskom ponašanju i zabrinjavajućim uvjetima na našem planetu. Trilogija Qatsi je neformalno ime za niz eksperimentalnih nenarativnih filmova američkog nezavisnog filmaša Godfreya Reggia snimljenih između 1982 i 2002. Naslovi sva tri filma Koyaanisqatsi: Život van ravnoteže (1982.), Powaqqatsi: Život u transformaciji (1988.) i Naqoyqatsi: Život kao rat (2002.) riječi su iz hopi jezika, u kojem riječ „qatsi“ znači „život “. Za sva tri filma karakteristično je odsustvo dijaloga i glumaca, a sastoje se isključivo od asocijativnih sekvenci usporenih i brzih slika gradova i prirodnih krajolika. Rad Christophera Coziera iz Trinidada i Tobaga When you miss me – I gone. Jasper’s night and day-dreams otvara prostor za refleksiju suprotstavljajući njegove zamršene crteže, video i fotografski materijal o nasilju izazvanim utopijskim razmišljanjem. Jedan dio ovog rada, u vidu digitalnog printa velikih dimenzija, izložen je na zidovima nekadašnjeg pulskog brodogradilišta Uljanik, a drugi dio i na ostalim lokacijama 3. Bijenala, u vidu male publikacije – novine kojom podržava slobodno kretanje ljudi koji su prečesto bili ometani (kako danas, tako i povijesno) ili prisilno izmješteni istom nasilnom logikom koja želi stvoriti “savršen svijet”. Uz crteže i skulpturu koju su kreirali lokalni umjetnici i obrtnici, indijski umjetnik Prabhakar Pachpute predstavio se i s video uratkom pod nazivom Earthwork of Hadasti. Radi se o animiranom filmu u stop-motion tehnici koji portretira okrug Chandrapur, u Indijskoj državi Maharashtra, te prati utjecaj rudarstva na njegovu krajobraznu i društvenu transformaciju.

Zvučna instalacija poljske umjetnice Agnieszke Polske The Happiest Thought odnosi se na Einsteinovu opću teoriju relativizma te istražuje Zemljinu biosferu kakva je bila prije  izumiranja na granici perma i trijasa prije 250 milijuna godina, najvećeg masovnog izumiranja u povijesti Zemlje, za vrijeme kojeg je više od 90% vegetacije planeta iskorijenjeno zbog ugljikova dioksida nastalog iz vulkanske aktivnosti. Teresa Cos, THE MEASURE OF DISORDER, Narativ oko kojeg se razvija dvokanalna video instalacija The Measure of Disorder mlade talijanske umjetnice Terese Cos prati tragove inspirirane fragmentom biografije austrijskog znanstvenika Ludwiga Boltzmanna (1844–1906), njegovog (posljednjeg) putovanja vlakom kroz Alpe i Kras, do „austrijske rivijere“ i tragičnog samoubojstva u Duinu, početkom 20. st. Lokalitete prepoznajemo kao zajedničko europsko nasljeđe, na putu iz Beča, preko Postojne do Trsta i Duina. Putovanje vlakom metafora je koja nam odmotava vizure i krajolike, dobro nam poznate krajeve današnje tromeđe regija Alpe – Jadran – država Austrije, Slovenije i Italije.

Tags: ,

RSS 2.0 | trackback