10/12 2021
„Remiks identiteta 7“ – natječaj za remiks suvremene i tradicijske glazbe
Metamedia Lab, Metamusic studio, Natječaji, Novosti
Udruga Metamedij poziva sve zainteresirane da se prijave na natječaj za remiksiranje glazbe ‘’Remiks identiteta’’. Tema natječaja je dodir dvoglasja tijesnih intervala Istre s elektromagnetskim zvukovima. Na natječaj su dobrodošli svi oni radovi koji na eksperimentalan način reinterpretiraju tradicijsku glazbu. Kroz proces remiksiranja neke tradicijske pjesme pokušat ćemo staviti u odnos s tehnologijom s ciljem da ih se približi široj publici, a osobito mladima te naglasiti kreativnost u kontekstu interpretacije tradicijske glazbe ovog područja. U tom spajanju novo uzdiže staro, a staro i dalje živi u novom. Novo na taj način predstavlja otkupljenje starog na kojem se temelji.
Stručni žiri u sastavu Milan Đurić, Noel Šuran i Tin Dožić odabrat će dva najbolja rada od kojih će prvi dobiti novčanu nagradu u iznosu od 1.000 kuna, a drugi u iznosu od 500 kuna. Širi izbor najboljih radova objavit će se na zajedničkom albumu. Natječaj je otvoren svima, a jedini je uvjet korištenje samplova nastalih na prethodnim radionicama Remiks identiteta koji će biti poslani putem e-pošte nakon prijave za sudjelovanje. Zainteresirani se mogu prijaviti za sudjelovanje na natječaju putem online obrasca. Radovi se šalju na e-adresu kontakt.radionice@gmail.com s naznakom ‘’Remiks identiteta 7 – prijava na natjecaj’’ do 23. prosinca 2021 . Za slanje velikih datoteka potrebno je koristiti neke od servisa kao što su WeTransfer ili Jumbo mail.
O materijalima za remiksiranje
1. Tijesni intervali
Tradicijska glazba Istre, kanat, tarankanje, bugarenje i diskantno dvoglasje, uz zajednički nazivnik – stil tijesnih intervala – dio su žive glazbene prakse, a mnogi stanovnici smatraju je vrijednim kulturnim izričajem i važnim dijelom identiteta.
140BPM – Cviće mi polje pokrilo
tekst: trad.
melodija: trad.
Izvođači: Šuran & Milotić
Primjer starinske pjesme izvedene u stilu kanat. Kretanje dionica je u usporednim tijesnim (netemperiranim) tercama s povremenim unisonima. Kadenca je uvijek unisono. Ova pjesma jedna najpopularnijih i vrlo rasprostranjenih diljem istre. Pod istim nazivom snimljena je gramofonska ploča 1980-ih u izdanju Jugotona. Kasnije, devedesetih i audio kazeta s knjigom urednika Renata Pernića. Također, pod istim nazivom realizirala se i popularna radijska emisija koja je afirmirala tradicijsku glazbu Istre.
150BPM – Oj javore
tekst: trad.
melodija: trad.
izvođači: Šuran & Milotić
Primjer starinske pjesme iz središnje Istre koja je na ovaj način otrgnuta zaboravu. Ovu melodiju je pjevao Šuranov pradjed sa svojim društvom.
113 BPM – Šoferska je tuga pregolema
tekst: Milanče Radosavljević
melodija: Alfo Konović
izvođači: Šuran & Milotić
Vrlo popularna pjesma u bivšoj Jugoslaviji. Ovdje se radi o izvedbi u stilu tijesnih intervala kako su je pjevali neki tradicionalni pjevači. Tradicijska pjevačica Milena Bile je na ovu melodiju pjevala sa svojim šogorom. Međutim, oni su taj napjev izvodili na tanko i debelo. Kada pjevaju muškarac i žena, donja dionica premješta se oktavu više za sekstu iznad vodećeg glasa, pa je kadenca u oktavi.
150BPM_drugi – Dođi k meni draga
tekst: Milan & Anđelo Milotić
melodija: Milan & Anđelo Milotić
izvođači: Šuran & Milotić
Primjer tradicijske pjesme koju su zajedno izvodili braća Milan i Anđelo Milotić. I ovdje je riječ o pjesmi koju su oni izmislili, a nastala je otprilike kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća. U folklornom miljeu još uvijek prevladava stav kako su autori tradicijskih pjesama nepoznati, anonimni, međutim, to nije posve točno. Doktor Ive Rudan ističe kako se u narodu, a čak ni u nauci nije postavljalo pitanje, tko je tvorac neke narodne pjesme, već je bilo važno tko i kako izvodi pjesmu odnosno svirku. Zbog takvih prilika u kojima se pažnja uglavnom usmjeravala na uspjeh izvođenja, ostalo je posve zanemareno pitanje stvaranja, oblikovanja pjesama, odnosno melodija. Nastojalo se mistificirati narodne pjesme i pridavati im veću starost od stvarne. Smatralo se da je pjesma kojoj autor nije poznat arhaičnija i samim time vrjednija.
144BPM – Moja vitura
tekst (beside): Milan Milotić
melodija (vers): Noel Šuran
Izvođači (kantaduri): Noel Šuran & Milan Milotić
Ovo je primjer novije pjesme izvedene u stilu kanat. Kretanje dionica je u usporednim tijesnim (netemperiranim) tercama s povremenim unisonima. Kadenca je uvijek unisono. Istrijanske kante su svakako primjer jednog arhaičnog glazbenog jezika (prve tradicije). Međutim, većina pjesama istrijanskih kanti koje su danas u upotrebi novijeg su datuma (novija baština prve tradicije). Tu, na prvi pogled paradoksalnu situaciju pokušat ću objasniti usporedbom s latinskim jezikom. Npr. latinski jezik jest stari jezik, ali kad bismo ga usvojili (abecedu, gramatiku, sintaksu) mogli bismo njime napisati neku suvremenu pjesmu ili priču. Pjesma ili priča bila bi suvremena, a jezik arhaičan. Tako je i s većinom današnjih istrijanskih kanti.
Milan Milotić poznati istarski tradicijski pjevač starije generacije. U svojoj mladosti često pjevao s braćom, najviše s bratom Anđelom. Kasnije se uključio u pulsko FD “Mate Balota”. U posljednje vrijeme najčešće nastupa s Petrom Brgićem s kojim je i osnovao grupu “Paljarica”. Godine, 2014. izdali su u vlastitoj produkciji nosač zvuka Na zemlji istrijanskoj. Svi tekstovi na nosaču zvuka su autorski, a potpisuju ih Milan Milotić i Petar Brgić. Milotić u svojim pjesmama opisuje aktualne društvene događaje, festivalizaciju tradicijskih običaja i sl. Također, njegove pjesme odišu snažnom nostalgijom i idealiziranjem prošlih vremena te naglašenim stereotipnim simbolima istarskog identiteta.
2. Elektromagnetski zvukovi
Naša okolina prepuna je elektroničkih uređaja koji odašilju elektromagnetske emisije i tako tvore nevidljiv prostor električnih potencijala. Taj prostor promatramo kao električnu divljinu. Ozvučivanjem i snimanjem elektromagnetskih zračenja nastaju zvučne teksture i šumovi, buka, glitchevi i greške koji mogu funkcionirati kao eksperimentalni slojevi za glazbene i zvučne kompozicije. Samplovi su nastali na radionicama Remiks identiteta pod vodstvom Tina Dožića.
Remiks identiteta glazbeni je projekt udruge Metamedij koji se provodi u sklopu Metamedia Laba i glazbenog community studija Metamusic – kreativnih laboratorija Društvenog centra Rojc, čija je svrha lokalnim umjetnicima omogućiti uvjete za glazbenu produkciju. Projekt nastoji uspostaviti dijalog između tradicijske i suvremene glazbe, te istražuje mogućnosti komunikacije među društvima, kulturama, tradicijama, povijesnim razdobljima i smjerovima kroz suvremenu glazbu, remiksirajući tradicijsku glazbu sa suvremenom. Sva dosadašnja izdanja Remiksa identiteta dostupna su na: https://metamusicproduction.bandcamp.com/
BIOGRAFIJE
Milan Đurić
diplomirani etnolog-antropolog, muzički producent, multi-instrumentalista i DJ, rođen 1979. godine u Beogradu. Osnivač je i član grupe ‘’ShazaLaKazoo’’, kao i solo-projekta ‘’Neki’’. Autor ili koautor je više od dvjesto zaštićenih kompozicija i u dvadeset pet godina muzičke karijere nastupao je u četrdeset država, na četiri kontinenta.
dr.sc. Noel Šuran
rođen je 1986. godine u Puli. Završio je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Doktorirao na odsjeku za kulturnu antropologiju i etnologiju u Zagrebu. Radi kao nastavnik likovne kulture. Član je Hrvatskog etnološkog društva, Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Dugi niz godina bavi se istarskom tradicijskom glazbom. Sudjelovao je na mnogim manifestacijama, susretima, stručnim i znanstvenim skupovima, simpozijima, izložbama, smotrama, memorijalima vezanim uz prezentaciju i edukaciju tradicijske glazbe. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja.
Tin Dožić
praksa Tina Dožića (Rijeka, 1989) odmakla je od primarno zvučnih radova prema multimediji, fokusirajući se na istraživanje medija. Svoju je praksu od razvoja vlastitih elektroničkih instrumenata, aproprijacije zastarjelih tehnologija i recikliranja zaokrenuo prema medijskom istraživanju. Trenutno ga interesiraju materijalnost, (mračna) ekologija, DIY kultura i medijska arheologija, antropocen i geologija, točke susreta umjetnosti i znanosti te hodanje, spavanje i snovi. U potrazi je za čudnim situacijama koje se prirodno pojavljuju na presjeku fizičkog i digitalnog. Izlagao je na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, kroz samostalne i kolaborativne projekte. Dožićev rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica na festivalu Media Mediterranea 2018. godine. Finalist je nagrade Radoslav Putar 2019. i alumni WHW akademije u generaciji 2019./2020. Kao član autorskog tima: Sven Sorić (vizualni identitet), Hrvoje Spudić (vizualni identitet), Sara Salamon (video animacija) i Tin Dožić (oblikovanje zvuka) dobitnik je Nagrade 55. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna (2020.) za mlade autore do 35. godina za vizualni identitet za 30. MBZ: Muzički biennale Zagreb / Music Biennale Zagreb.
