Udruga za razvoj audio-vizualne umjetnosti
09/10 2017
Liberta Mišan predstavila je svoj rad “Prvi red do mora” (realiziran u sklopu međunarodnog projekta “Inverting Battlefields – for a borderless future”) u subotu 7. listopada, na brodu “Martinabela” koji je plovio od pulske Rive do Perojske šume.
Rad je turistička tura kroz obiteljska sjećanja koja su povezana s realnim prostorom pulskog akvatorija. Obiteljska, mikro povijest i službena faktografska povijest prezentirani su publici kroz glas turističkog vodiča (Mirta Polanović). Okosnicu obiteljske priče čini Bepo, pokojni brat Libertinog djeda i legende oko njegove nepoznate sudbine. Već pri polasku s pulske Rive publika je uronila u 90-e godine prošlog stoljeća potpomognuta pjesmom “Željo moja” Doris Dragović, a Libertina sjećanja na taj period neizbježno su se ticala i izbjeglica i njihovog “privremenog” smještaja u turističkim kompleksima duž obale. Djetinjstvo i mašta, istina i priče ispreplitali su se do zadnje točke putovanja – na moru nasuprot Perojske šume gdje je nakon zalaska i glazbe Antonia Smareglie to putovanje prostorom i vremenom završilo.
Formalno jednostavan i nepretenciozan rad Liberte Mišan uspješan je na više razina. Savršeno se uklapa u okvir projekta “Inverting Battlefields – for a borderless future” koji umjetničkim metodama i kulturnim praksama nastoji ispitati razne vrste trauma koje obilježavaju prostore povijesno pogođene ratom. Rad je ujedno i analiza i reinterpretacija klasičnog turističkog proizvoda – izleta brodom – kojem se pridodaje umjetnička komponenta i time stvara zanimljiv i iznenadno nježan hibrid. Funkcionalnost ovog pristupa otvara brojna pitanja o njegovoj mogućoj primjeni u turističke svrhe te o toliko priželjkivanoj suradnji između kulturnog i turističkog sektora koja nažalost često rezultira pukom zabavom za mase.
Nakon prezentacije rada održan je razgovor s autoricom u galeriji Cvajner gdje je publika mogla doznati što ju je inspiriralo da realizira ovaj projekt.
– Moje djed je bio izvrstan storyteller, a glavni lik svih njegovih priča bio je Bepo kojeg je bazirao po svom pokojnom bratu. Bepo je u njegovim pričama uvijek bio najmudriji i izvlačio se iz svakojakih spletki – to su mi bile najdraže priče kada sam bila mala, kazala je autorica. O sudbini pravog Bepa, Libertina je obitelj doznala tek 2016. godine zahvaljujući članku u Glasu Istre o pomorskoj bitci u kojoj je stradao.
Što se same izvedbe tiče autorica je pojasnila da Mirta Polanović u ulozi turističkog vodiča od nje nije dobila gotov tekst već samo natuknice o čemu će morati pričati te se u konačnici puno toga svelo na ad hoc improvizaciju.
– Meni su djela najzanimljivija kada su na treperavim nogama, kada još uvijek ne znaš hoće li funkcionirati ili ne. Zahvaljujući Mirti koja se odlično snašla jako sam zadovoljna s onim što smo uspjeli napraviti i voljela bih ovaj rad ponoviti, ali s drugim pričama, zaključila je Mišan.
Liberta Mišan magistrirala je 2015. na studiju Medijskih umjetnosti i praksi unutar modula Scenografski prostori, pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Izlagala je na skupnim izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, VN galeriji u Zagrebu, Muzeju grada Splita, galeriji Kortil u Rijeci, Medienhaus galeriji pri berlinskom UdK, galeriji Forum Stadtpark u Grazu. Prvu samostalnu izložbu imala je 2017.godine u galeriji Singular u Puli. Kazališne scenografije ostvarila je unutar HNK I.pl. Zajca u Rijeci, Satiričkog kazališta Kerempuh u Zagrebu, HNK u Varaždinu i Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica.
Projekt “Inverting Battlefields – for a borderless future” vodi austrijska organizacija XENOS u suradnji s umjetnicom Nayari Castillo te osam organizacija iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Hrvatske i Slovenije, a uključuje devet umjetnika. U projektu sudjeluje i pulska udruga Metamedij.
Donatori: BKA, the Cultural Department of the Region of Styria, the Alps-Adriatic-Alliance and in cooperation for the Institut of Art in Public Space Styria, Region of Istria.