22/04 2025

Otvorena izložba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 9.0 u MSUI‑u

Natječaji, Novosti

 

 

Izložba finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 9.0 na temu ”accelerate.exe” u organizaciji udruge Metamedij u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Istre otvorena je u petak, 18. travnja u pulskom Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Na otvorenju izložbe proglašen je pobjednik ovogodišnje Zlatne lubenice Pavle Mijuca s radom „Endless Becomings of Seaside Resorts“.

 

 

Natječaj i nagradu za mlade umjetnike Zlatna lubenica je udruga Metamedij pokrenula 2017. godine s ciljem stvaranja dinamične platforme za kritičko preispitivanje suvremenih kulturnih fenomena kroz prizmu novih medija i interdisciplinarnih umjetničkih praksi. Ove godine na natječaj su pristigle 32 prijave, a žiri u sastavu Oleg Šuran, Olga Majcen Linn, Ketrin Milićević Mijošek i Dora Ramljak odabrao 7 finalista. Osim pobjednika Pavla Mijuce odabrani su i radovi Sare Bilić, Dore Križnik, Filipa Kočića i Dominika Višnjića, Morane Mandac, Lucije Marin, Stele Mikulin i Lea Subanovića.

 

„Nadovezujući se na teorijski okvir akceleracionizma, koji prihvaća društvenu, ekonomsku i tehnološku akceleraciju kao katalizator radikalnih promjena, ova se izložba širi u područje estetike i umjetnosti kako bi istražila vizualne manifestacije ove složene paradigme. Za razliku od modernističkih pokreta poput dadaizma i futurizma, ova umjetnost radi unutar sustava, manifestirajući se u formi cyberkulture, znanstvene fantastike, spekulativnog dizajna, elektroničke glazbe i post-internetske umjetnosti“, navodi s u opisu teme koju je raspisala jedna od kustosica izložbe, Marijeta Bradić iz udruge Metamedij.

 

 

Na svečanosti otvaranja prisutnima su se obratili Iva Gašparić iz MSUI‑a u ime ravnateljice i druge kustosice izložbe Ketrin Milićević Mijošek, zatim pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimira Torbicu koji je istaknuo važnost suradnje institucija i udruga u promicanju rada mladih umjetnika, predsjednik udruge Metamedij Marino Jurcan koji se zahvalio svima uključenima u proces te Marijeta Bradić koja je u kratkim crtama objasnila temu izložbe.

 

Pobjednički rad Pavla Mijuce „Endless Becomings of Seaside Resorts“ je serija radova koja istražuje i analizira priobalno prostorno planiranje i razvoj u Scheveningen Badu u Nizozemskoj te Žnjanu u Hrvatskoj. Serija se sastoji od dva rada: istoimenog istraživačkog eseja i Grand Hotel, Grand Toy – višedijelnog rada koji se sastoji od plakata i kutija za igračke. Istraživački rad bavi se usporedbom povijesti oba pomorska područja, tražeći njihove sličnosti i locirajući njihove specifičnosti.

 

 

Njegov performans koji je prethodio svečanosti otvaranja ima autora u ulozi investitora koji predstavlja svoj projekt Arena Living – Herritage and Resort na pulskoj Valelungi mogućim ulagačima ili budućim kupcima. Njegova ponuda dodiruje sva opća mjesta metajezika nekretninskog prodavanja magle – od preimenovanja stana u oazu, lažiranja empatije prema potrebama zajednice sve do prikaza sjajne budućnosti kojoj će lokalno stanovništvo doprinijeti sadnjom biljke u zajedničkom vrtu.

 

Pavle Mijuca (Beograd, 1999.) je umjetnik i istraživač prostora. U svom radu bavi se propitkivanjem struktura moći iza prostornog planiranja i arhitekture.

 

Opis radova:

 

Pavle Mijuca: Endless Becomings of Seaside Resorts

Endless Becomings of Seaside Resorts je serija radova koja istražuje i analizira priobalno prostorno planiranje i razvoj u Scheveningen Badu u Nizozemskoj te Žnjanu u Hrvatskoj. Serija se sastoji od dva rada: istoimenog istraživačkog eseja i Grand Hotel, Grand Toy – višedijelnog rada koji se sastoji od plakata i kutija za igračke. Istraživački rad bavi se usporedbom povijesti oba pomorska područja, tražeći njihove sličnosti i locirajući njihove specifičnosti.

 

 

Sara Bilić: Living Will – Poetics of Visible and Invisible

U svijetu gdje se digitalna sjećanja pohranjuju, recikliraju i algoritamski filtriraju, Living Will kritički istražuje naš odnos prema smrtnosti i prolaznosti kroz spiritualnost i osjetilno iskustvo, propitujući načine na koje se nosimo s gubitkom i sjećanjima. Kroz spekulativni dizajn i proširenu stvarnost (AR), projekt nudi alternativnu viziju nasljeđa, omogućujući interakciju s nevidljivim, digitalnim tragovima koje pojedinac ostavlja iza sebe.

 

 

Dora Križnik, Filip Kočić i Dominik Višnjić: Jedino što Vašoj koži treba je čista hidratantna formula

Jedino što Vašoj koži treba je čista hidratantna formula rad je koji se sastoji od tri dijela: ready-made objekta, odnosno posude s kremom, aplikacije s AI generiranom anketom koju posjetitelji rješavaju kako bi dobili formulu za vlastitu anti-age kremu te AI generiranog videa venuća biljke pod utjecajem dobivene formule. Ovaj rad problematizira utjecaj digitalnosti i AI-ja na čovjeka u ”tehnocenu” – vremenu ubrzanog razvoja tehnologije.

 

 

Morana Mandac: MY BLUE LIGHT GLASSES

Rad se osvrće na bitnost, odnosno nebitnost osobe i njezina identiteta u usporedbi s tehnologijom, te kako unutarnju, tako i vanjsku borbu s individualnosti postojanja. Napretkom tehnologije, javlja se i veliki napredak konzumerizma. Fenomen reklamiranja i uvjeravanja potrošača da uloži u nešto što će navodno znatno poboljšati kvalitetu njihova života, možemo svjedočiti prateći ”viralne” proizvode koji se mijenjaju iz dana u dan. U ovom slučaju, naočale za blokiranje od plavog svjetla predstavljaju predmet koji bi trebao štititi ljudsko oko od štetnih zraka ekrana

 

 

Lucija Marin: Sabrana sjećanja

Vremensko-prostorna instalacija Sabrana sjećanja nastajala je kroz posljednjih 18 godina života asutorice. Sakupljajući račune od svoje dvanaeste godine evidentirala je i dnevnički dokumentirala vlastito kretanje kroz prostor i vrijeme, zabilježila proces odrastanja i razvijanja ličnosti, ali i potaknula na pitanje kakve sve tragove čovjek za sobom ostavlja konzumirajući odabrane proizvode. Svaki je račun trag njenog života, materijalizirano sjećanje.

 

 

Stela Mikulin: Intimni dijalog 

Intimni dijalog istraživački je projekt koji kroz seriju digitalnih dijaloga istražuje različite teme, a u ovoj seriji aspekte umjetničke prakse. Ova iteracija bavi se temom života u umjetnosti u kojoj sudjeluju umjetnici i kustosi iz Echo Curve Projecta u periodu od tri mjeseca. U vremenu ubrzane tehnologije i automatiziranih komunikacijskih modela, projekt koristi digitalnu kolaboracijsku platformu – online whiteboard – kao prostor anonimne i autentične razmjene, omogućujući sudionicima da intuitivno i spontano dijele svoja iskustva i izazove.

 

 

Leo Subanović: Živim na internetu 

Istražujući vlastitu preobrazbu u digitalni medij, nastaje metamorfoza tijela u kompjuter, odražavajući spajanje čovjeka i tehnologije. Skeniranjem vlastitog tijela i njegovom transformacijom u jacquard tapiseriju, propituje se odnos digitalnog i materijalnog. Slanje rada na obradu u tekstil  tisućama kilometara daleko prikazuje digitalnu razmjenu podataka.

 

 

 

 

Tags:

RSS 2.0 | trackback