07/07 2017
Održana radionica spekulativnog dizajna “Život na internetu“ udruge Metamedij (Pula, 26. lipnja – 1. srpnja)
Besplatna radionica spekulativnog dizajna nazivom “Život na Internetu” koju udruga Metamedij ostvaruje u suradnji s Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu, održavala se na više pulskih lokacija od 26. lipnja do 1. srpnja.
Radionica je ove godine okupila šesnaest mladih stručnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Ukrajine koji su uz vodstvo mentora Olega Šurana (UMAS), Lee Lippera i Estelle Hary (Design Friction) kritički promišljali o utjecajima novog medijskog okoliša na budućnost psihološkog, emocionalnog i društvenog razvoja pojedinca. Oni su svoje završne radove predstavili na prezentaciji održanoj 1. srpnja u MMC-u Luka gdje su, podijeljeni u četiri grupe, svojim radovima pokušali dati odgovore na sljedeća pitanja: „Kakav bi bio naš svijet kada bi mogli mijenjati naš identitet?“; „Kakav bi bio naš svijet kada bi emojiji postali univerzalni jezik čovječanstva?“; „Kakav bi bio naš svijet kada bi tehnologijom kontrolirali naše emocije?“ i „Kakav bi bio naš svijet kada bi pažnja postala nova valuta?“.
U sklopu radionice održana su i predavanja za javnost, a prvo na redu bilo je predavanje Estelle Hary iz francuskog studija Design Friction naziva „The Data of You“.
„Kao što kaže Foucault – sve tehnologije koje posjedujemo stvorene su da podijelimo drugima ono što jesmo. To je posebno istinito za društvene mreže – kada idemo na Facebook ili Instragam pokazujemo vrlo specifične aspekte vlastitog identiteta. U nekim slučajevima želimo pokazati da je naš život odličan i da smo vrlo sretni – dakle želimo pokazati samo izvrsne odlike našeg identiteta. U drugim slučajevima želimo pokazati da smo dio jedne određene zajednice. Kada govorimo o dijeljenju određenih stvari često se dogodi da dijelimo i ono što možda ne bi htjeli ili smjeli. To nas vodi do pitanja sjećanja. Kada odrastamo naša su siječanja zapravo lažna – ono što pamtimo biva promijenjeno i „poboljšano“ i na taj način naš mozak mijenja ono što se dogodilo u našoj prošlosti. To je možda i pozitivna strana siječanja jer kada bi pamtili svaki detalj točno onako kako se dogodio možda nikad ne bi uspjeli napredovati i postati bolji. Digitalna tehnologija ne zaboravlja – čak i kada obrišemo neku sramotnu fotografiju to ne znači da ju netko nema spremljenu na svom računu i da ju ne može ponovo objaviti, kazala je Hary i dodala da moramo biti jako oprezni što objavljujemo na internetu.
Uslijedilo je predavanje Damira Prizmića iz zagrebačke Radione naziva „Internet of Fails“.
„Prvotna ideja za predavanje je bila „“Open source (vs) Art“ koju sam promijenio u „Internet of Fails“. Ako ste 21. listopada bili na internetu vjerojatno ste primijetili da pola servisa tada nije radilo – otprilike svi značajni servisi nisu bili aktivni. Drugim riječima, praktički je cijeli Internet bio nedostupan. Vrlo brzo se shvatilo o čemu se radi – a to je takozvani „denial of service attack“. Hrpa računala napalo je određene infrastrukture. Ono što je bilo netipično za ovu situaciju je to da je to bio napad par desetaka milijuna uređaja za koje se nije znalo odakle dolaze. Vrlo brzo su shvatili da se radi o „Internet of things“ uređajima. „Internet of things“ je termin koji obuhvaća pametne uređaje, znači objekti koji imaju računalo i mogućnost komuniciranja putem mreže. To mogu biti mrežni printeri, baby kamere, smartphone uređaji, automobili i mnogo sličnih pametnih uređaja. Nakon dublje analize onoga što se dogodilo shvaćeno je da je hrpa tih uređaja tempirano napala infrastrukturu i da se radi o virusu koji koristi loše sigurnosne postavke tih uređaja i pretvara ih u botove. Hacker može biti netko tko se bavi dubioznim poslovima, ali je to u biti kultura koja je nastala na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) od strane ljudi koji su se nadmetali različitim mozgalicama. Open source kulture imaju potencijal nezavršenog procesa – source kod se uvijek može nadograđivati. U trenutku kada se nešto institucionalno okameni prestane spekulacija stoga je po meni virus s početka ove priče zapravo živi spekulativni dizajn“, zaključio je Prizmić.
U završnom ciklusu predavanja Jelena Fiškuš i Sean Poropat iz studija Sonda govorili su na temu „Važno je sudjelovati“, a Krešimir Krolo iz Sveučilišta u Zadru održao je predavanje na temu „Come out and play: digitalno-interaktivni mediji i participatorna kultura“.
„Iako su pioniri Interneta bili otvoreni kozmopoliti koji su idealizirali ono što su radili i smatrali da čine dobro, jednom kada su se mreži priključili svi počela se razvijati i kultura trolanja inspirirana reakcionarnim desnim stvarima. Tehnologija koja je bila zamišljena kao alat oslobođenja, koja će proširiti i otvoriti granice, počela se koristiti za nešto što je u dijametralnoj suprotnosti načelima slobode i otvorenosti. Ljudi su se doista umrežili, ali ne u elementu kozmopolitske kulture – došli smo do apsurdnog momenta kojeg možemo nazvati: „Nacionalisti svih zemalja ujedinite se!“ Ima tu i drugih stvari koje nisu samo identitetske, nego su i generacijske. Na primjer, tinejdžerima danas Facebook ne znači puno, ne ostavljaju za sobom puno podataka i na njemu djeluju gotovo subverzivno. Ako prihvatimo činjenicu da Internet ne bi bio ono što sada jest da svatko tome ne doprinosi to povlači za sobom i bogatije iskustvo i doživljaj. Cijela ta zajednica ne bi mogla disati da nema tog doprinosa. Međutim tu se sada događa jedan drugi problem kojeg također treba kritički obrađivati. Sve što radimo, pa čak i kad ne radimo, svi ti podaci se sakupljaju. Taj takozvani „big data“ može se koristiti za pozitivne stvari, ali i za razne manipulacije“, kazao je Krolo.
Tijekom trajanja radionice za polaznike je organizirana i posebna serija predavanja: uvodno predavanje Estelle Hary i Lea Lippera iz francuskog studija Design Fiction, „Arhitektura javnoga“ Emila Jurcana, „Omladinske radne akcije: rad, tehnologija i stvaranje zajednice“ Andree Matoševića, “Culture of the Selfie: Self-Representation in Contemporary Visual Culture“ Ane Peraice, „Ekonomija dijeljenja u turizmu“ Ive Slivar, „Održiv turizam kao pokretač lokalne zajednice“ Kristine Afrić-Rakitovac i „Afektivnost (i) tehnologija u umjetnosti“ Sunčice Ostoić.
Donatori radionice „Život na Internetu“ su: Zaklada “Kultura nova”, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Pula i Istarska županija.
Galerija fotografija dostupna je na Facebook profilu udruge Metamedij.
Fotografije: Slaven Radolović
