25/07 2019
Odabrani finalisti za Zlatnu lubenicu 3.0
Media Mediterranea, Natječaji, Novosti
Prema odluci žirija, u sastavu Oleg Šuran, Marko Vojnić Gin i Olga Majcen Linn, odabrani su finalisti Zlatne Lubenice 3.0 u sklopu festivala Media Mediterranea 21. Od ukupno 13 prijava za A kategoriju ‒ natječaj za umjetničke radove odabrano je sedam finalista. Proglašenje pobjednika bit će održano na izložbi radova finalista koja će biti otvorena u četvrtak, 15. kolovoza u 20:30 sati u pulskoj galeriji SKUC. Izložbu će biti moguće razgledati do 22. kolovoza.
Odabrani finalisti su:
- Mia Miletić „After“
Opis rada:
„After“ je eksperimentalni guerrilla projekt, site-specific instalacija, a dijeli se na dvije ključne i nužne polovice, onu u materijalnom i onu u cyber prostoru. Osmišljen je kao interaktivna pop-up izložba fotografija i pjesme/koncepta, reakcija na okolinu i hiperprodukciju umjetnosti i dizajna kao životnog stila, većini nedostatnih da budu samo to što jesu. Nastavno na dugogodišnji projekt u mediju modne fotografije, kojem autorica pristupa po uradi-sam principima, vraća se u sredinu gdje je odrastala i smišljala svoje prve radove. Veliki dio fotografija okinut je u napuštenoj, izrazito derutnoj kući u ulici njenih roditelja, pa se taj uzorak posjećivanja nesigurne vanjštine upriličuje u materijalne dokaze. Isprintane fotografije, otporne na vodu i sunce, postavljene su anonimno u travnju 2016.godine na mjesta gdje su prvotno fotografirane, stvarajući vremensko-prostornu međugeneracijsku barijeru, s obzirom na to da su nastale u periodu od 2008. do 2015. godine.
Biografija:
Mia Miletić (Pula, 1992.) završila je preddiplomski studij Tekstilnog i modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a potom i diplomski studij Modnog dizajna. Radi u galeriji za suvremenu umjetnost Singular i aktivno asistira umjetnici SofijiSilviji. Sudjelovala je u izradi umjetničke instalacije “Numen/For Use” u Puli 2010. godine, imala je jednu samostalnu izložbu (“Loop” u Singularu, 2015.) te je izlagala u sklopu grupnih izložbi u galerijama VN, Karas i HDLU-a Istre, ali i prostorima HGK-a, Legarta, Kina Valli, Vladimir Skate Film Festivala i KSI-ja Zagreb.
- Valentina Butumović „B BL(2) 15S“
Opis rada:
„B BL(2) 15S“ projekt je nastao intenzivnim radom s fragmentiranim arhivskim materijalom svjetionika Sv. Ivan na Pučini. Osvrćući se na tehnološke promjene koje dužnost svjetioničara svode na onu svojevrsnog arhivista, ideja je projekta očuvati postojeći fragmentirani arhiv (meteorološke knjige, dnevnika događaja, tehničkih crteža, priručnika za korištenje) te istražiti njegov karakter, značaj i implikacije u kojima se prepliću službeno i privatno, a istaknute karakteristike koristiti kao metode stvaranja novog arhiva koji uslojavanjem informacija iz različitih izvora stvara jedinstveni tekstualno-vizualni narativ na principima intertekstualnosti, dijaloga, prijevoda i interpretacije.
Biografija:
Valentina Butumović (Pula, 1994.) završila je preddiplomski studij Animiranog filma i Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutno je studentica prve godine diplomskog studija Novih medija. Tijekom preddiplomskog studija otišla je na razmjenu studenata u Litvu, gdje je studirala fotografiju i intermediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu. Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi, među kojima su: “Ususret Salonu” (Galerija Šira, Zagreb, 2019.), “Prostori između” (Galerija Prozori, Zagreb, 2019) i “Platforma” (Tehnički muzej, Zagreb, 2019.). Njezin je film “B BL(2) 15S” prikazan na Međunarodnom studentskom filmskom festivalu Rijeci 2015. godine.
- Gloria Arapović, Lucija Granić i Ivona Habijanec „Više od etikete“
Opis rada:
Djelo ,,Više od etikete“ nastalo je inspirirano Vinodolskom zakonikom iz 1288. u kojemu se prvi puta na ovim područjima spominju prava žena. Djelo je nastalo kao intervencija na, najčešće, muškom odjevnom predmetu ‒ kravati, a u svrhu osvješćivanja i važnosti aktualne teme ženskih prava oko kojih se i nakon više stoljeća vode rasprave. Rad je realiziran otiskivanjem izvornih riječi iz Vinodolskog zakonika i pomoćne literature te svakodnevnih naziva, titula i etiketa koje opisuju žene na 28 (broj savršenog menstrualnog ciklusa) crnih kravata zlatnom bojom. Djelom ,,Više od etikete“ propituje se apsurdnost situacije i načina na koji se provode neka od ženskih prava u današnje vrijeme.
Biografije:
Gloria Arapović (Rijeka, 1994.) studira Likovnu pedagogiju, smjer kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Skupno je izlagala više puta od 2016. godine (nagrade Homo si teć i Open air galerija) nadalje. Tako je 2017. izrađivala skulpture za park-šumu Golubinjak i sudjelovala na grupnoj izložbi Festivala mladih glumaca “Mi glumci”. Godine 2018. izlagala je u sklopu “Participativnih muzeja u zajednici”, Škole za primijenjenu umjetnost i “Filodrammatice”, a 2019. na skupnim izložbama Akademije primijenjenih umjetnosti i galerije SKC.
Lucija Granić (Rijeka, 1994.) redovna je studentica likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci na Katedri za kiparstvo. Godine 2016. sudjelovala je u grupnoj izradi nagrada za Homo si teć, izlagala na grupnoj izložbi “Open air galerija” u sklopu Student Day festivala, dok je godinu kasnije izradila javnu skulpturu i odmaralište u park-šumi Golubinjak. Izrađivala je scenografije za TV emisiju i predstave, sudjelovala na izložbama fotografija u Galeriji Principij, gdje je osvojila prvu nagradu, te na više grupnih izložbi.
Ivona Habijanec (Virovitica, 1995.) diplomirala je likovnu pedagogiju na riječkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost, a djeluje na području pedagoškog rada, kiparstva i 3D printa. U sklopu StartUp inkubatora, 2017. godine realizirala je projekt i inovaciju “Touchery ‒ taktilna igra pamćenja” namijenjenu djeci, posebno slijepoj i slabovidnoj, predškolskog uzrasta. Iste i naredne godine radila je javnu zvučnu skulpturu, poligon za djecu i odmaralište za park prirode “Golubinjak”, nagrade za Homo si teć i PRO PR, rekonstrukciju “Dame iz Čikata” za Lošinjski muzej, dok je za riječki Prirodoslovni muzej izradila Touchery tematsku igru s insektima te izložila rad “Plastični pejzaži”. Diplomski rad u kojemu spaja umjetnosti, dizajn, komunikaciju, interakciju, igre, itd. i čiji pojedini segmenti aktiviraju po jedno čulo postat će sastavni dio postava Prirodoslovnog muzeja u Rijeci. Dosad je imala jednu samostalnu izložbu (“Izlazak iz okvira”, Prostorija, 2017.) i sudjelovala na više grupnih izložbi.
- Helena Rubčić ,,Sjećanje na Lisabon“
Opis rada:
Kroz instalaciju u prostoru „Sjećanje na Lisabon“ autorica želi prikazati sjećanje ‒ kako se ono gubi, nestaje, magli i segmentira. Prikazivanjem auditivnih doživljaja lisabonskih ulica kroz tekstualni prikaz portugalske narodne glazbe (fado) instalacija prikazuje gubitak i nestajanje sjećanja koje autorica shvaća kao fluidno i nečitljivo, te ga na taj način i materijalizira. Razlamanjem svjetlosti i teksta prikazuje segmentaciju i proces gubljenja davnih sjećanja. Tekst koji se projicira je fado pjesma ,,Primavera” (autorice Marize) koja govori o proljeću, periodu kada se autorica iz Lisabona vratila u Hrvatsku.
Biografija:
Helena Rubčić (Zagreb, 1994.) studira Kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Dosad je imala samostalnu izložbu “Reci” u galeriji Sv. Tome u Rovinju (2018.) i u MalojSceni HD u Karlovcu, gdje je izložila instalaciju u prostoru “SAY” (2019.). Njezina je skulptura “Vrtlog” izložena na izložbi studenata u Klovićevim dvorima (2016.), “Plamen” (2017.) i “Lumina” (2018.) u javnom prostoru grada Bjelovara (2017.) u sklopu projekta “Svijetle pruge”, a “Aglomeracija sjećanja” na izložbi “Venientes” 34. Salona mladih “Panoptikon” u zagrebačkoj galeriji Šira (2018.). Također, sudjelovala je na međunarodnoj izložbi “GrisiaYouth 2017”, gdje je rad “Sjećanje na Lisabon” osvojio drugu nagradu.
- Barbara Radelja (Barbara Raad) „Kozibrod“
Opis rada:
Film „Kozibrod“ nastao je kao dokumentacija procesa demistifikacije ženskih stanja i povijesti bolesti unutar obitelji. Kamerom je bilježen niz posjeta rodnom selu autoričine majke i kući u kojoj je odrasla. Tijekom posjeta autorica se suočavala s obiteljskom poviješću i prekidala konekcije s mentalnim i emocionalnim stanjima u kojima je odgojena. U to ime napravila je niz fizičkih rituala koji su joj pomagali da provede unutarnji preobražaj.
Biografija:
Barbara Radelja (1989.), umjetničkog imena Barbara Raad, studirala je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a pohađala je i niz edukacija vezanih za modni dizajn, film, keramiku itd. Godine 2012. osnovala je brend RAAD/svakodnevna odjeća po mjeri i narudžbi, vlastite proizvodnje i dizajna, a 2019. RAAD ‒ obrt za produkciju filma, videa i konzalting. Kao dizajnerica sudjelovala je u nizu raznovrsnih projekata (npr. u projektu izrade ruksaka od recikliranih madraca na napuhavanje RKSK), a ujedno je radila kao organizatorica/suorganizatorica događaja. Izlagala je na mnogim skupnim izložbama, radila instalacije i performanse, dok je 2014. imala samostalnu izložbu “Stol za jednu osobu” u zagrebačkoj galeriji Inkubator. Radovi su joj osvojili nekoliko nagrada.
- Alejandra Robles „Niti dalmatinske agave“
Opis rada:
Tijekom procesa predstavljanja kulturne raznolikosti, tradicije i baštine, često zaboravljamo da je planet povezaniji nego što se čini. Agave americana podrijetlom je iz Meksika i SAD-a (Novi Meksiko, Arizona i Teksas), a na jadransku obalu i otoke stigla je tijekom 19. stoljeća kada su ga nakon španjolske kolonizacije Amerike hrvatski pomorci donijeli s Tenerifa. Ovaj rad pokušava povezati hvarsku tradiciju čipkarstva i moguću uporabu agava koja je uronjena u dalmatinski kulturni identitet. Ovaj je projekt pogled u prošlost tekstilne tradicije hrvatske baštine s ciljem njezina projiciranja u ekološku budućnost. Konac dobiven od agave (poznat kao Ixte u Nahuatl) je otporan na slanu vodu i visoke temperature i izvrsna je organska alternativa za tekstil. Rad se sastoji od tri spremnika, a svaki od njih prikazuje autoričin proces izdvajanja niti i njihove konačne uporabe.
Biografija:
Alejandra Robles studirala je Komunikacijske znanosti u Meksiku, nakon čega je počela istraživati kodove i organske tekstilne izražaje diljem svijeta, s naglaskom na Latinsku Ameriku i Jugoistočnu Aziju. Njezin je rad pod snažnim utjecajem tradicije latinskoameričke domorodačke kulture, alternativnih političkih pokreta, jezičnih kodova, ručno izrađenih tkanina i svjetskih nadzora. Njih umjetnica projicira u alternativne dekolonizirane budućnosti. Trenutno studira Interaktivni dizajn s naglaskom na Kritički i Spekulativni dizajn na splitskom sveučilištu.
- Petar Katavić „Arhitektura“
Opis rada:
„Petar razvija i nadograđuje temelj svojih promišljanja o oblikovanju prostora volumenom što kroz radove nastoji prikazati. Redukcija boje, linija i plohe te jednostavnost u promišljanju likovnosti, autorove su karakteristike rada, a ogledaju se kako u samim naslovima tako i u postavu. Iako je estetika djela reducirana, minimalistička i jednostavna, u svakom se radu ogleda njegova predanost i posvećenost što smatra najbitnijim čimbenikom u stvaralaštvu.“ (Ivana Vukušić)
Biografija:
Petar Katavić (Split, 1985.) je diplomirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. U periodu od 2012. do 2019. imao je sedam samostalnih izložbi u Splitu (Salon Galić, Galerija umjetnina Split, Galerija Studio 21, Loggia/Zlatna vrata – Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje) i Bolu (Galerija Branislav Dešković). Izlagao je i na skupnim izložbama 54. Zagrebačkog salona, 40. Splitskog salona, projekta “Fast Forward” Galerije umjetnina Split i 39. Splitskog salona. Trenutno radi kao asistent na Odsjeku slikarstva Umjetničke akademije u Splitu.
Odabrana kandidatkinja iz B kategorije ‒ Natječaj za produkciju radova je Vina Ćurčija.
- Vina Ćurčija „Sam/a u kući“
Opis rada:
Ova instalacija povezuje dvije suprotnosti: čovjeka kao socijalno biće koje se „hrani“ semantičkim vrijednostima u komunikaciji i tehnologiju kao artificijelnu tvorevinu koja se hrani strujom i razlikuje samo dvije vrijednosti. Tehnologija je zastupljena u obliku chatbota, kompjuterskog programa koji teži k simuliranju govornog partnera. Interakcija s chatbotovima sve je učestaliji dio svakodnevice, nažalost skoro pa isključivo u komercijalnom sektoru poput službi za korisnike. Ako je tehnologija uzrok čovjekove usamljenosti i alijenacije, može li ona ujedno biti i solucija? Instalacija mimicira učestalu situaciju iz svakodnevice: povratak kući nakon napornog dana. Učestali predmeti iz te situacije ‒ poput stola ili stolice ‒ antropomorfizirani su i „oživljeni“ s pomoću chatbot tehnologije identične onoj korištenoj u komercijalne svrhe.
Biografija:
Vina Ćurčija (Zagreb, 1988.) završila je diplomski studij na zagrebačkom Studiju dizajna, smjer vizualne komunikacije, a živi na relaciji Zagreb‒Berlin. Unatoč profesionalnoj orijentaciji kao grafički dizajner, slobodno vrijeme posvećuje eksperimentiranju s novim medijima. U projektima s fokusom na virtualnu kulturu, fan-art i antropomorfnost kreira sve: od samoizdanih publikacija do virtualnih realnosti. Njezini se radovi mogu pronaći po gotovo čitavom svijetu, od Grand Newsstanda u San Franciscu do New Design centra u Singapuru.
