20/06 2016
Objekti u prostoru: prezentacija radova spekulativnog dizajna
Udruga Metamedij u suradnji s Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija (Umjetnička akademija u Splitu – Ivica Mitrović, Oleg Šuran) i Društvom arhitekata Istre (projekt Otvoreni grad – Breda Bizjak) od 23. – 28. svibnja 2016. u Društvenom centru Rojc u Puli organizirala je besplatnu radionicu spekulativnog dizajna pod nazivom “Objekti u prostoru”.
Radionica je okupila mlade stručnjake i umjetnike (studente i srednjoškolce) iz Pule, Novigrada, Ljubljane, Rijeke, Splita, Dubrovnika – koji su se u multidisciplinarnim radnim grupama bavili dizajnom kao drukčijim načinom razmišljanja – refleksivnim, kritičnim i društveno odgovornim. Kroz istraživanje odnosa tehnologije i društva u javnom prostoru grada Pule sudionici radionice promišljali su o mogućim budućnostima ili alternativnim sadašnjostima grada te izradili različite objekte u prostoru – prototipove spekulativnog dizajna. Mentori radionice bili su Martin Skelly (Škotska), Oleg Šuran (DVK/UMAS, Split) + Ivica Mitrović (DVK/UMAS, Split).
Sudionici radionice podijelili su se u 3 radne grupe od kojih je svaka izradila objekte u prostoru i smjestila ih u potencijalni scenarij bliske budućnosti
Public Space Pula
Maja Dika, Nika Krajnović, Roberta Paljar, Tea Zbašnik
Većina javnih prostora danas uključuje komercijalnu djelatnost koja prostor čini polu privatnim te pojačava konzumerizam i zaradu. Suvremeno društvo je pod pritiskom da sve više dijeli osobne i privatne podatke, a da se pritom ne propituje stvarna vrijednost tih podataka. Predviđamo budućnost u kojoj javni prostor kakvog poznajemo prestaje postojati – pretvara se u privatan prostor i mora biti profitabilan. U toj budućnosti, oni koji žele uživati u tom prostoru plaćaju da bi im pristup bio omogućen. No način plaćanja nije novac, već osobni podaci koji se prikupljaju pomoću posebnih uređaja na ulazu u određeni javni prostor. Postoje 4 različita načina plaćanja (krv, dlake, slina, podaci s mobilnog uređaja) od kojih svaki donosi određeni postotak pristupa javnom prostoru. Ulaskom na javnu površinu ljudi se odriču prava na korištenje njihovih osobnih podataka. Intervjui koje smo proveli s prolaznicima na ulici pokazali su da su građani voljni dati krv ali kod davanja podataka s mobitela većina ih je iskazala strah. Svrha ovog projekta je jačanje svijesti o korištenju i značenju javnog prostora te ukazivanje na česte zloupotrebe koje prioritetiziraju konzumaciju, kao i promišljanje vrijednosti različitih izvora podataka te njihove potencijalne vrijednosti u trenutku kada postaju dijelom “big data” sustava.
TOWKE (The One Who Knows Everything)
Demi Lisjak, Andrea Lovrinčić, Sara Poljak, Lara Šebelja, Ivan Goran Žunar
U antičkim je rimskim gradovima forum postojao kao političko i kulturno središte. Danas ljudi formiraju mišljenja online, oslanjajući se na internetske tražilice, povećavajući trend rasprava i aktivizma na društvenim mrežama. Okupljanja na javnim mjestima sve su manja, dolazi do opće nezainteresiranosti i osjećaja nemoći, što pridonosi društvenom otuđenju.
Što ako se to nastavi? Što ako ljudi prestanu komunicirati u stvarnosti? Što ako javna mjesta postanu samo dodirne točke s tehnologijom? Towke je nepogrješivi generator odluka koji pomaže u rješavanju problema. Objekt umjetne inteligencije, u početku stvoren za potrebe vlade, provjerava istinitost i vjerojatnost informacija. Radi kao virtualna baza podataka, filtrira ih i vrjednuje s obzirom na zadano pitanje. Nakon što je riješio mnoge probleme, te stekao povjerenje i poštovanje građana, postavljen je na javno mjesto kako bi bio dostupan svima. Sve veća popularnost dovodi do proizvodnje osobnih, malih Towke-ja.
121 (ONE TO ONE)
Demi Lisjak, Andrea Lovrinčić, Sara Poljak, Lara Šebelja, Ivan Goran Žunar
No, što ako aktivizam ne mora ostati online? 121 platforma omogućuje svima koji su zainteresirani za aktualne poličke probleme da izraze svoje mišljenje i izravno utječu na političke odluke. Postavljena je ispred gradske vijećnice, s kojom je digitalno povezana. Da bi funkcionirala, broj korisnika mora biti jednak broju vijećnika koji donose odluku. Građani koji stoje na platformi prate projiciranu raspravu. Neslaganje mogu izraziti skokom, a platforma tada proizvodi iritantni zvuk unutar vijećnice koji smeta nastavku rada. Intenzitet zvuka ovisi o broju ljudi koji skače.
The Message
Vinka Bedeković, Nika Lapkovski, Ivor Borovečki, Leo Kirinčić, Jelena Njeguš, Anđelo Semolić, Mate Žaja
Kao temu smo odabrali društveni centar Karlo Rojc. Kako većina sudionika naše grupe i radionice nisu građani grada Pule, kroz razgovor smo analizirali sadašnje stanje Društvenog centra K. Rojc. Utvrđen je problem odnosa bilo gradske ili državne vlasti prema kritičkoj misli i aktivnostima koji ostaju bez potrebne financijske podrške. Na ovaj način društveni centar K. Rojc stagnira i ne napreduje na željeni način.
Prošli smo pulskim ulicama i pitali ljude njihovo mišljenje, te dobili mnogo primjedbi. Ali ona koju smo smatrali najutjecajnijom je sljedeća: Rojc kao zajednica upućuje kritiku – vlast usporava procese ili zaustavlja dotok novca pri čemu se zajednica smanjuje. Cilj je potaknuti kritičko mišljenje i aktivnosti kao legitimni dio djelatnosti nezavisne scene.
Dizajnirali smo kritički objekt, pod nazivom “The message” koji funkcionira kao interaktivni komentar, odgovor iz vlade. Potiče vas da vokalno priložite svoje kritike kroz mikrofon, nakon koje slijedi reakcija objekta – udarac letvicom rotiranom sakrivenim elektro motorom.
Projekt sufinanciraju: Zaklada “Kultura nova”, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Pula, Istarska županija
Tehnička podrška: Universal Industries
www.skelly.website
www.dvk.com.hr/interakcije
www.dai-sai.hr
www.facebook.com/ui.dubrovnik
