06/08 2010

Kulturni procvat tek nakon promjene zakona

Metamedia set

Imate izvrsnu ideju kojom možete učiniti svoj kraj napokon prepoznatljiv. Pretpostavimo da se radi o ideji organiziranja kazališnih predstava ili kakvih drugih prezentacija s tematikom iz vašeg kraja. Ideja je kristalno jasna u vašoj glavi te je izvediva, ali potrebni su vam novci kao i druga materijalna (prostor, kostimi…) i nematerijalna sredstava kojima biste mogli takvo što ostvariti. Tu nastupa menadžment u kulturi! Kako je napisao direktor zagrebačkog Goetha Instituta Rudolf Bartsch za časopis Zarez: „Pitanje je samo, kako svoje ideje najbolje prodati. I to je ponajprije čisto tehničko pitanje – ono teže, sadržajno i psihološko, slijedi. Kad se, dakle, sretnemo s nekim koga bismo kao davatelja novca htjeli pridobiti za svoj projekt, moramo mu kao prvo podastrijeti vlastitu, po mogućnosti realističnu i poštenu kalkulaciju troškova. Jer kako će se inače – i uz najbolju volju – odlučiti za sudjelovanje?“ Osim toga, Bartsch piše da bi menadžer trebao biti upućen u način poslovanja svojih partnera, kako ne bi angažirali tvrtku koja zarađuje na nepošten način.
Važno je i zainteresirati potencijalne partnere svojim projektom, jer i oni žele dio svojeg kolača (čitaj: profita!). Usto, kulturni menadžer (u našem gore navedenom slučaju) mora se pobrinuti za tehniku, zakusku, program izvedbi, obavještavanju ljudi o događaju i drugim detaljima… Kako bismo vam pobliže objasnili menadžment u kulturi, potrebno je definirati taj pojam. U tome nam je pomogao Davor Mišković, predsjednik udruge Drugo more te vanjski suradnik na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
– Kulturni menadžment je upravljanje u kulturi tj. primjena menadžerskih vještina u kulturnim djelatnostima, kratko i jasno kaže Mišković koji je svojevremeno radio i u Ministarstvu Kulture RH. Postavlja se i pitanje što uopće čini dobrog menadžera u kulturi?!
Odgovor nije jednostavan budući da to zahtjeva više vještina i znanja.
– Tu je prvenstveno potreban talent općeg tipa. Pod time mislim
na otvorenost, komunikativnost, inteligenciju, na brzinu zaključivanja i donošenja odluka. Važan je i senzibilitet za umjetnost što ga razdvaja od menadžera nekog drugog profila, razjasnila je stručnjakinja za ovu temu Milena Dragičević – Šešić u emisiji Metazine, inače emitiranoj na Radio Puli. Ova beogradska profesorica kazala je i da se dobrim kulturnim
menadžerom postaje ne samo radom, već i učenjem. To znači razvijanjem sposobnosti osmišljavanja kulturnih projekata i ideja veznih za kontekst, ističući i ulogu teorijskog znanja:
– Važno je učenje i širenje znanje te sagledavanje jednog značajnog kruga tema koje su interdisciplinarne. Primjerice, jedan menadžer mora poznavati teme iz folkloristike, antropologije, pa i iz ekonomije i prava, pojasnila je Dragičević – Šešić. Diljem Europe postoje studiji s mogućnošću obučavanja za ovu profesiju. Kod nas je to još uvijek u začetku. Čak se i fakulteti rijetko bave ovom temom. Jedino Visoka Škola za poslovanje i upravljanje
Baltazar Adam Krčelić, u Zaprešiću, ima mogućnost završetka trogodišnjeg studija s kojim dobivate diplomu kulturnog menadžera.

Problem Hrvatske – poremećen sustav vrijednosti
Sudeći po riječima Miškovića, u Hrvatskoj je menadžment u kulturi razvijen onoliko koliko je to moguće. Problem leži u zakonskim ograničenima. Upravljačima se daje malo prilika za upravljanje. Čak niti edukacija nije dovoljna po tom pitanju.
– Potrebno je promijeniti institucionalni okvir u kojem se djeluje tj. zakone, pravilnike, kolektivne ugovore, odnose između osnivača i institucija, sustav javnog financiranja, itd, objasnio je Mišković. Problem je i u trenutnoj, kulturnoj politici naše zemlje. Kako navodi
Mišković, očekuje se da akteri u kulturi djeluju efikasno dajući najbolje rezultate, a da se pritom zadrže socijalna prava. Po njemu je moguće uskladiti oba pritiska, međutim nužno je promijeniti naš sustav vrijednosti.
– Sadašnji sustav vrijednosti je takav da visoko cijeni osrednjost, lijenost, bahatost, prevaru, itd. Naš sustav vrijednosti bazira se na onoj uzrečici kruha bez motike. Na istim vrijednostima počiva i država koristeći sve mehanizme kako bi iz ljudi iscijedila svaki dinar ne dajući im
ništa zauzvrat. S druge strane i pojedinac nastoji uz minimalan uloženi trud dobiti što više, objasnio je Mišković gorući problem naše kulturne politike. Tek kad se promijeni sustav vrijednosti, može se govoriti o daljnjem razvitku kulturnog menadžmenta. Potreban je rad i trud, ali i osigurana socijalna prava, kako bi rezultati bili zadovoljavajući. Uspoređujući našu, malu zemlju s razvijenim europskim državama, Mišković zaključuje da naše društvo, nažalost, još uvijek nije zrelo za preuzimanje njihovih kulturnih politika. Tu se treba nadovezati i na problem našeg, javnog sektora. Kako tvrdi ovaj akademski stručnjak, osobe zaposlene na mjesto menadžera u kulturi, biraju se na temelju političkih preferencija, a ne na stručnost na
tom području. Osim toga, upravljanje u javnom sektoru usmjereno je na postizanje onih ciljeva definiranih od strane političara. Ukoliko se to čini uspješno, tada se kaže da se radi o uspješnom kulturnom menadžeru. S druge strane, civilni sektor jedva preživljava jer unatoč svojoj želji za nezavisnošću u svojem djelovanju, itekako postaje zavisan. Ukoliko menadžer zaposlen u civilnom sektoru postigne umjetničku izvrsnost, prevladavajući takve, teške prepreke, kazat ćemo da se radi o dobrom menadžeru u kulturi. U ovom kompleksnom problemu (zakonska ograničenja, sustav vrijednosti, način zapošljavanja u javnom sektoru i borba za preživljavanjem u civilnom sektoru) tračak optimizma leži u onim ustanovama, firmama, udrugama i pojedincima koji unatoč preprekama postižu visoke rezultate.
Suradnjom cijelog svijeta do odličnih menadžera u kulturi.
U razvijenim demokracijama slika je različita. Menadžere u kulturi nastoji se obrazovati i po pitanju prakse i teorijskog znanja. Još 1989. godine neprofitna fondacija Marcel Hichter pokrenula je tzv. Europsku diplomu za menadžment u kulturi kojim se nastoji usavršiti znanje polaznika programa, tj. menadžera, na tom polju te razviti mrežu kulturnih menadžera diljem svijeta. Tek kad se krenulo s tim programom cilj je bio osnažiti kulturnu suradnju među Europljanima i općenito u inozemstvu. Jednom prilikom u emisiji Metazine, član pedagoškog tima Europske diplome za menadžment u kulturi, Jean Pierre Derau objasnio je način usavršavanja znanja menadžera koji se bave kulturnim djelatnostima.
– Do 1989. radili smo isključivo sa sveučilištima. Nastojali smo angažirati stručnjake s minimalno tri godine radnog iskustva na terenu, a ujedno i sposobnost prenošenja teorijskog znanja te ih povezati sa zainteresiranim studentima. Međutim, kako je kazao Derau, 1989. došlo je do promjene. Shvatili su da treba ojačati kulturalnu suradnju, a stvorena je jedna nova ideja. Podučavanje o menadžerstvu u kulturi zamišljeno je kao nomadski proces – „treninzi“ za kulturne menadžere trebali bi se održavati svaki put na različitim mjestima kako bi se potaknula suradnja ljudi iz različitih krajeva i kultura. To je bila osnova s kojom su počeli, a i danas je to baza. Derau je u intervjuu govorio i o važnosti kulturalne suradnje te
upravo ovim programom žele potaknuti ljude iz raznih sredina da se susreću, učeći i razmjenjujući iskustva.
– Imate situaciju u određenim sredinama gdje se govori o potrebi za suradnjom iako se to u praksi ne čini. Imamo sistem miješanja ljudi jer nema savršenih rješenja, već samo različitih rješenja. To je i bit interkulturalnosti što smo već odavno usvojili, istaknuo je Derau.
Hrvatska – dobro sjecište kultura Europska diploma nije tako daleko od Hrvatske jer je upravo kod nas u svibnju održan jedan „trening“ podučavanja o menadžerstvu u kulturi. Međutim, to nije dovoljno. Osim edukacije menadžera, Hrvatska se treba „pozabaviti“ gore navedenim problemima te uložiti trud u razvijanje kulturnih kontakata s drugim zemljama.
Hrvatska ima izvrsnu geografsku poziciju, što je i potvrdio Dearu, rekavši da se radi o staroj i ujedno novoj zemlji s vidljivim raznoraznim utjecajima (mediteranski, balkanski i centralno-europski). Upravo zbog toga smatra da bi Hrvatska bila dobro sjecište različitih kultura, te
predlaže nam da iskoristimo tu zahvalnu poziciju. Međutim da bi postala sjecištem kulture, Derau ističe, važnost kretanja s procesom decentralizacije naše države. Velik problem
predstavlja činjenica da znatan dio prihoda cijele zemlje odlazi upravo u Zagreb čime se osnažuje glavni grad, a zanemaruje ostatak zemlje.
Napisala VLASTA VUJAČIĆ
Fotografija je preuzeta s: http://www.mobile-studios.org/?name=Milena%20Dragicevic%20Sesic

RSS 2.0 | trackback