Udruga za razvoj audio-vizualne umjetnosti
21/06 2021
Žiri u sastavu Oleg Šuran, Olga Majcen Linn, Hrvoje Hiršl i Anja Maleć odabrao je finalistice i finaliste ovogodišnjeg natječaja za Nagradu za mlade umjetnike Zlatna lubenica 5.0. Izložba će biti otvorena u sklopu 23. izdanja festivala Media Mediterranea. Od ukupno 25 prijava odabrano je sedam finalistica i finalista. Proglašenje pobjednika/ce bit će održano na izložbi odabranih finalistica i finalista koja će biti otvorena 5. kolovoza u galeriji Srpskog kulturnog centra u Istri (SKUC) u Puli.
Odabrani finalisti:
1. Teuta Gatolin, Od Zemlje
Opis rada
Rad Od Zemlje sastoji se od dvije knjige umjetnika, bazirane na poeziji koju sam generirala intervencijama u originalni rukopis geološke studije Theory of the Earth škotskog znanstvenika Jamesa Huttona, napisane početkom 18. stoljeća. Oboje su ušli u svojevrsni kanon znanosti, Hutton kao “otac moderne geologije”, a njegova teorija Zemlje kao jedna od baznih geoloških tekstova. Ta pozicija određenog autoriteta koju ova knjiga i autor imaju unutar svojeg područja bila mi je zanimljiva kao mjesto za intervenciju ili subverzivni trenutak; za moguću verbalizaciju nekih drugih, održivijih narativa o prirodi te propitivanje toga koji je to točno okoliš koji sada postoji, u kakvom je stanju i kakvi su ljudski odnosi s njim. Uz sve svoje pozitivne strane, Huttonova Theory of the Earth, kao i mnoge druge knjige koje su za vrijeme prosvjetiteljstva postale “osnovama” raznih znanosti, sadrže u sebi određene svjetonazore koji su s današnje pozicije problematični, ali su naslijeđeni te uvelike utkani u način funkcioniranja modernog kapitalizma koji je mnoge svoje ideje preuzeo upravo iz prosvjetiteljskih načina razmišljanja i djelovanja. Originalni engleski tekst tako sam izmjenjivala zacrnjujući ili izbjeljujući neke njegove dijelove, razmišljajući o “koreografiji” riječi i interpunkcija na stranici, ponavljajući dijelove teksta ili riječi prema grafemskoj ili fonetskoj sličnosti. U tekst sam unosila vrlo malo novih riječi, a neke sam izmjenjivala sitnim preinakama jednog ili nekoliko slova, također prema fonetskim ili grafemskim sličnostima. Cjelokupni izmijenjeni engleski tekst potom sam slobodnim prijevodom prevela na hrvatski, uzimajući u obzir spomenute načine manipulacije tekstom.
Biografija
Teuta Gatolin (1993) intermedijalna je umjetnica koju često zanimaju merkurijalne, liminalne, slučajne, ambivalentne i kaotične pojave. Trenutno se bavi istraživanjem narativa prirode, bajanja/storytellinga ekologije, subverzivnih potencijala mitoloških lukavaca, te načinima na koje tehnologija (kao companion species) pamti. Izlagala je na tri samostalne izložbe, te više grupnih. Njezini su se radovi tako privremeno bili nastanili u Pogonu Jedinstvo, galeriji GMK, Memorijalnom centru Lipa, Hali V. Tehničkog muzeja Nikole Tesle, galerijama Šira, Vladimir Nazor, Greta, Kamba, te na drugim mjestima. Sudjelovala je na festivalima Improspekcije, Tjednu suvremenog plesa, Platformi HR, Perforacijama, Noći muzeja te drugima. Bila je stipendistica Erste Fragmenti nagrade za mlade umjetnike za 2019/2020. Trenutno je polaznica treće generacije WHW Akademije. Njezini su radovi često orijentirani na proces, te stvaraju svoje iteracije kroz suradnje. Često surađuje i na intermedijalnim projektima drugih autora. U radu se koristi medijima objekta i instalacije, teksta i tekstila, slike i kostima, radionica, virtualnih prostora te različitih mikseva i pregovaranja među njima. Studirala je na odsjeku Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti, te na odsjeku Novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti, oboje u Zagrebu.
2. Toni Mijač, Granice filma
Opis rada
Uslijed nedavne karantene i sveobuhvatnih promjena u svakodnevnim navikama i radnim rasporedima koje je donijela, pojavio se interes za proučavanjem pomaka do kojih je došlo pod pritiskom potrebe za naglom prilagodbom. Novonastala situacija iznjedrila je intrigantna i polarizirajuća pitanja o pozitivnim i negativnim posljedicama prilagodbi koje su se pojavile kao i potencijalu održivosti tih prilagodbi. Propitkujući ovu pojavu kroz vlastiti umjetnički izričaj, započeo sam eksperiment u alternativnim stvaralačkim metodama. Od svih medija s kojima sam se do sada koristio, filmski format naoko se čini najviše pogođen ovom svojevrsnom blokadom s obzirom na to koliko se oslanja na timski rad. Prisutnost – fizička prisutnost, prostorno lokalizirana suradnja redatelja, glumaca, majstora tona, snimatelja, scenografa, itd. – ključni je element u izgradnji narativa i povezivanja s publikom. Uz pomoć montaže i post-produkcije, opisana mreža gradivnih dijelova filmskog seta ključ je privlačenja pažnje gledatelja te istovremeno zadržavanje umjetničke vrijednosti projekta. Upute redatelja, pogled, ton, govor tijela i glumačka improvizacija, srž su suradnje svih aktera, i kao takvi najviše ispaštaju pod teretom novog normalnog, obilježenog samoizolacijom. U ovakvim restriktivnim uvjetima, održivost filmografije je dovedena u pitanje. Pitanja pak postoje, kao manifestacija znatiželje oko te prividno nepremostive barijere. Može li se nastaviti stvarati bez gubitka tečnosti i smislenosti priče, što se u uobičajenim uvjetima realizira u dijeljenom zajedničkom prostoru, stvaranjem željene mreže interakcija putem virtualnih platformi? (…)
Biografija
Toni Mijač je filmski i novomedijski umjetnik rođen 1988. godine u Splitu. Završio je preddiplomski studij na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, smjer Film i video, te diplomski studij na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi mediji. Sudjelovao je u niz umjetničkih rezidencija, radionica, festivala i happeninga, uz šestogodišnje aktivno vodstvo filmskih škola za djecu na području Splita i Zagreba. Izlagao je samostalno te na grupnim izložbama u galerijama HDLU, Klovićevi dvori, MSU, NMG@Praktika, GMK, Greta, Pogon Jedinstvo i KSET. Također je participirao i na raznim međunarodnim projektima koji su ugostili njegov rad u Austriji, Njemačkoj, Litvi, Rumunjskoj i Velikoj Britaniji. U svom autorskom radu se pretežito odnosi prema impulsima svakodnevice na različitim životnim područjima, navikama i tendencijama koje propituje koristeći jezik i izražajna sredstva različitih medija poput filma, videa, teksta, instalacije, fotografije i društvene prakse. Dosadašnja priznanja uključuju nagradu publike na HT-ovoj nagradi za suvremenu umjetnost 2018 u Zagrebu te 2. Nagradu žirija na GRISIAyouth 2018 u Rovinju za rad ‘Vezu (ni)je moguće uspostaviti’. 2021. godine odabran je kao umjetnik u rezidenciji MagiC Carpets / Meta Cultural Foundation / LAB 852 programa.
3. Kristina Marić, Slobodni udarci
Opis rada
Performans se odvija u galerijskom prostoru kružnog oblika, u Meštrovićevog paviljona u Zagrebu. Autorica pozicionira loptu u središte kruga i s laganim zaletom zakucava loptu u zid galerije. Udaranje loptom u zid galerije nastavlja se do granice fizičke izdržljivosti autorice, čije se opetovano usmjeravanje lopte kreće u svih 360 stupnjeva. Šutiranje lopte u zid izbacivanje je frustracije. Asocijacija na dječačku igru loptom (manifestaciju seksualnog nagona prema psihoanalitičarima) ovaj put dolazi iz ženske pozicije, smještene u centar prostorije. Zrakasto širenje sile u svim smjerovima varira u intenzitetu i brzini. Publika promatra izvedbu odozgo, što doprinosi dojmu gladijatorske igre. Dugotrajni repetitivni slobodni udarci potiču na postavljanje pitanja o slobodi, samokontroli i autocenzuri. Umjetnički rad izjednačen je tako sa činom odabiranja, borbe te igre sa samom sobom i protiv sebe. Pojam slobodnog udarca ovdje je promatran kao pojam koji istovremeno podrazumijeva i kaznu i nagradu. Danas je Meštrovićev paviljon Dom HDLU-a, krovne udruge za poticanje suvremenog likovnog stvaralaštva te unapređenje i zaštita slobode likovnog djelovanja. HDLU je umjetnici naplatio krečenje cijelog prostora zbog mrlja na zidu uzrokovanih performansom, čime je početna ideja o činu svjesno usmjerene agresije mlade umjetnice
prema krovnoj instituciji dobila dodatnu dimenziju.
Biografija
Kristina Marić (r. 1990., Đakovo) diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost (danas Akademija za umjetnost i kulturu). Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Boravila je na umjetničkim rezidencijama: Art Quarter Budapest (Budimpešta, Mađarska, 2013.), Nida Art Colony (Nida, Litva, 2013.), CCN-Artist in Residence of Kulturvermittlung Steiermark (Graz, Austrija, 2020.). Dobitnica je Red Carpet Art Award, austrijske nagrade za mlade umjetnike 2017. Godine 2018. bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar, Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek. Od 2018. voditeljica je Galerije Kazamat u Osijeku. Od 2016. asistentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
4. Mia Miletić, towel Princess
Opis rada
#(hešteg) imena grada donosi djevojke ispred znamenitih mjesta u tim gradovima (hvala Veki). Inspirativan i pozitivno orijentiran tekst, ako od vas tako traži lifestyle – ornament otpada, oprost za ovu digitalnu banalnost. Dodavanje koncepta nečemu u čemu ga nema je umjetnost ovog perioda. Obećavam se posredno povezati s
nostalgičnim, razglednica koju želim pred publikom poslati prijateljici. Ne sliku Arene, već sliku sebe u svojem kompromitiranom komforu. Ova destinacija je razočarala, nema baš previše dobrih pozadina. towel Princess svoju formu duguje odjevnom, novim medijima i poeziji. Njeno fizičko prisustvo čine 4 oplemenjena ručnika, 6 oplemenjenih piling rukavica, i 2 x 4 razglednice. Ručnici su preoblikovani u odjevne predmete, prekrojeni u haljine TAMARA, ULIKA i MARINA i komplet GIANNA. Imena dobivaju po apartmanskim objektima i villama, scenografija ove priče. U materijal se intervenira eliminacijom dijelova tkanja te potom vezenjem perlicama i tričarijama od plastike, drva, stakla, metala i školjaka. Rad je posvećen svom višku nastalom nakon sezone, nakon putovanja, nakon večere, nakon festivala, nakon izložbe, nakon prijateljevanja. Prihvaćam sav taj cache.
Biografija
Mia Miletić rođena je 19.3.1992 u Puli. U istom gradu završava Školu Primijenjenih Umjetnosti i Dizajna gdje započinje svoje prve projekte, s Luanom Lojić osniva interdisciplinarni umjetnički duo Agrippina Tapijetto, te seli u Zagreb. Na Tekstilno-Tehnološkom fakultetu završava preddiplomski studij Tekstilnog i modnog dizajna a potom i diplomski studij Modnog dizajna na istom fakultetu. Diplomirala je u klasi mr. um. Jasminke Končić 2017. godine. Paralelno uz studij bavi se raznim autorskim
projektima ne ograničavajući se na medij. U Parizu radi kao arhivist za modni brend Ellery, i kao dresser za 247Agency na pariškom tjednu mode. Radi u galeriji za suvremenu umjetnost Singular i aktivno asistira umjetnici SofijiSilviji. Na stručnom usavršavanju u muzeju Baron Martin u Francuskoj 2018./19. asistentica je konzervatorici muzeja. Asistentica je produkcije i model u regionalnom projektu o modnoj fotografiji u organizaciji Silve Kalčić, ULUPUH-a i TTF Galerije, HDLU Istre i galerije Singular(2013.-2015.). Radila je kao profesor u ŠPUD-u Pula, surađivala je s Olegom Šuranom i Olegom Morovićem na raznim projektima, između ostalog na Milanskom Trijenalu u sklopu Spekulativno, s Lindom Turković 2016. godine. Volontirala je i radila na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu, sudjelovala je u izradi umjetničke instalacije Numen/For Use u Puli 2010. godine. Imala je jednu samostalnu izložbu (Loop u Singularu, 2015), izlagala je u sklopu skupnih u prostorima Galerije VN, Galerije Karas, Grisia Youth, Media Meditreannea, u HDLU-a Istre, HGK, Legart, Kino Valli, Vladimir Skate Film Festival, KSI Zagreb… Svoj rad većinski predstavlja u nezavisnim prostorima i guerilla projektima, u fizičkom i cyber prostoru.
5. Valerija Djanješić, Valerija kao mjerna jedinica prostora
Opis rada
Radom Valerija kao mjema jedinica prostora propitujem svoja fizička, mentalna i emocionalna stanja u formi vizualnog monologa prikazujući ih kroz suživot i borbu četiri različite Valerije. Iza svake se špijunke nalazi po jedan životni prostor u kojem obitava jedna Valerija i ponaša se sukladno okruženjem prostorije u kojoj boravi, odražavajući tako jednu njenu karakternu osobinu. Sa glavnom Valerijom, onom koja u pojedinoj prostoriji boravi cijelo vrijeme, povremeno u interakciju stupaju Valerije iz drugih prostorija (videa) u pokušaju da je ometu u zatečenoj radnji, poremete planove ili nametnu svoj stav. Drugim riječima, da korigiraju njene ‘mane’. lako su tematski i vizualno povezani, svaki video može funkcionirati zasebno, ali kompozicija sva četiri — djelo je koje se odvija simultano, pružajući promatraču mogućnost „hvatanja” cjelokupne radnje obilaskom oko objekta i promatrajući video-sadržaj iza svake špijunke. U trenutku vremena u kojem živimo, kada virtualno sve više zamjenjuje stvarno, distanca se pretvara u imperativ, a životni prostor sve više se sužava na ‘svoja četiri zida’, pokušavam što dublje prodrijeti u srž svoga bića, upoznati sva svoja lica i naučiti živjeti u skladu s njima.
Biografija
Valerija Djanješić (1996.) mlada je umjetnica i likovna pedagoginja diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti (2020.) gdje je stekla titulu magistre edukacije likovne kulture. Po završetku studija počinje se baviti edukativnim radom te svoju strast prema vizualnom izražavanju dijeli sa širom publikom – provedbom edukativno-likovnih radionica (Što je grad bez ljudi?, Split, Uvezi me, Zagreb, #Ugasiislušaj, Jelsa,..). Članica je udruge Kružok i dio tima galerije Garaža Kamba. Suosnivačica je udruge Projektor te u suradnji s kolegama organizira umjetnički festival Disclosure i vodi online platformu Newave media koja za cilj ima promicanje ostvarenja mladih likovnih umjetnika. U slobodno vrijeme sudjeluje na brojnim radionicama i edukativnim predavanjima na temu pisanja i vođenja projekata u svrhu pospješivanja rada u kulturnoj industriji. Uz edukacije i projekte, bavi se umjetničkim radom kojim propituje kompozicijske odnose igrajući se s elementima prostora, svjetla i zvuka te spajanjem video radova i prostornih objekata u multimedijalne instalacije. U posljednje tri godine sudjelovala je na dvanaest skupnih i dvije samostalne izložbe.
6. Dora Ramljak i Andrejs Poikāns, Grain
Opis rada
Nemogućnost razumijevanja jezika u trentcima kada se pojedinac nalazi u ulozi optuženika za određeno djelo osnažuje nemoć istog pojedinca u zastupanju vlastitih prava te otvara pitanja o pravu na šutnju. Ovaj rad nastoji preispitati razlike u percepciji ljudskog govora te mogućnosti njegove manipulacije kroz igranje s elementima njegove auditivne pozadine. Oslanjajući se na znanje o interferenciji zvučnih valova, ova instalacija je organizirana na način da zauzimajući različite pozicije u prostoru pjedinac može doživjeti trenutke tišine. Tišina kao takva nikada nije postignuta u potpunosti. Unutarnja buka u nama kao pripadnicima ovog društva dolazi iz implementiranih društvenih obrazaca te određuje način na koji osjećamo i formuliramo misli. Dekonstrukcija koncepta kažnjavanja i strukture moći postignuta je kroz postavljanje zvučnog sistema u metalni objekt u obliku klipa kukuruza. Na taj način, ovaj rad nastoji povući paralelu sa usmenom predajmo o klečanju na kukuruzu kao obliku kažnjavanja, ali i s druge strane omogućiti pojedincu da prepozna metode kojima ga sistem kao takav nastoji ogoliti.
Biografije
Dora Ramljak (r. 2001., CRO, Pula) multimedijska umjetnica i istraživačica medija fotografije, naglašavajući značaj taktilnosti i senzualne percepcije svijeta oko nas. Od 2019. Dora Pulu zamjenjuje Den Haagom gdje je trenutno stacionirana i gdje od rujna iste godine studira na odsjeku fotografije na Kraljevskoj akademiji umjetnosti.
Andrejs Poikāns (r. 15. rujna 1999., Riga, Latvija) istražuje prirodne pojave i njihovu promjenjivu prirodu zbog otuđenja i tehnološkog napretka ljudske vrste. Nakon diplomskog studija novih medija, upisuje master program sonologije na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu, gdje nastavlja istraživanje zvuka kroz terenske snimke i multimedijske intervencije.
7. Domagoj Burilović, Teraformiranje
Opis rada
Teraformiranje je hipotetski proces iz terminologije znanosti i SF-a, a odnosi se na oblikovanje izvanzemaljskog tla kako bi bilo pogodno za život čovjeka. Doslovan prijevod znači oblikovanje zemlje, tla. U radu koristim doslovno značenje za suprotan proces – oblikovanje zemaljskog tla kako bi postalo nepogodno (nezemaljsko) za život čovjeka. Slavonija se kao poljoprivredna regija kolektivno povezuje sa zemljom. Serija fotografija bilježi sve transformacije tla kao rezultat političkog, demografskog, ekološkog, kulturnog i socijalnog stanja regije- tragedije koje su se na neki način utisnule u tlo te tako stvorilo neprijateljski pejzaž za život čovjeka: rat (bunker, Ovčara, minska šuma), propala industrija (Agrokor oranice, industrijska jezera, stroj za iskop), zanemarena kultura, ekološko zagađenje, negativna demografija, poplave (probijeni nasip). Rad obuhvaća područje istočne Slavonije koje je u najvećoj mjeri pogođeno kolektivnim tregedijama što je rezultiralo masovnim iseljavanjem stanovništva koje je i tema ovog rada. Estetiku gradim sa zemljom u fokusu i maglom koja daje atmosferu nepoznatog, nezemaljskog. Zbog specifičnog konteksta svaka fotografija u nazivu nosi opis lokacije.
Biografija
Domagoj Burilović rođen je 1987. u Vinkovcima. Diplomirao je slikarstvo 2012. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kroz fotografiju obrađuje društvene i političke teme. Dobitnik je nekoliko nacionalnih nagrada, a rad “Post Factum” uvršten u zbirku Muzeja za umjetnost i obrt. Autor je dviju javnih skulptura.