03/04 2012

Dvorište Rojca opasno za građane – pismo jednog čitatelja

Novosti

Potaknuti reakcijom i fotografijama čitatelja Regional Expressa, isti objavljuje pismo i nekoliko fotografija smeća iz dvorišta bivše vojarne Karlo Rojc u Puli.
Članak s Regional Expressa prenosimo u cijelosti:

Dvorište Rojca danas se koristi kao parkiralište Pulaparkinga, dok je sama zgrada sjedište mnogih pulskih udruga, te služi za probe raznih bendova ali i za koncertna događanja. Ipak, u dvorištu Rojca se pored razbijenih boca, praznih kutija cigareta i razno raznih sitnih otpadaka, mogu naći i krupne stvari poput kauča, madraca i fotelja.

Prema riječima našega čitatelja, krupne stvari se par dana nakon odlaganja i odvezu, ali male stvari kao što su krhotine stakla mogle bi probušiti automobilske ili gume nečijeg bicikla, a najgore posljedice mogli bi pretrpjeti građani za ljetnih razdoblja kada se većina kreće u oskudnoj obući.
Osim toga, na razbijeno staklo oko Rojca reagirali su svojevremeno i roditelji čija djeca pohađaju radionice u okviru Rojca ali do danas stanje se nije promijenilo, pa inače lijepo dvorište bivše vojarne nažalost predstavlja svojevrsnu opasnost za građane.
U nastavku prenosimo pismo jednog čitatelja koji proziva i udruge koje se bave zaštitom okoliša, kao i nadležne službe.

– Potaknut najavama izložbe kreativnih uradaka u prostorijama bivše vojarne „Karlo Rojc” u Puli, pod nazivom „Stvoreno u Rojcu”, odlučih malo proširiti okvire tog događaja i istaknuti nekoliko bitnih činjenica i kontemplacija na tu temu i oko nje.
Dakle,  gore navedeni  event  ima zadaću urbi et orbi izložiti uratke koji su stvoreni u prostorijama tog svojevrsnog alternativnog centra.  Akciju kao takvu apsolutno podržavam  i smatram ju općenito vrlo pozitivnom. Međutim, želim skrenuti pozornost na „izložbu” u dvorištu (parkiralištu) ispred same zgrade, kao i onu u  malom parku pokraj njega.  „Stvoreno ispred Rojca”!

Po mojem skromnom mišljenju to su najprljavije i najzagađenije lokacije u gradu. Da, napisah to smjelo i direktno! Prosječni Puležan, poglavito onaj koji spomenutim dijelom grada prođe rijetko ili nikada, skeptično će odmahnuti glavom. Ipak, pokušat ću dokazati da nisam namćorast „građanin  opasnih namjera”.
Potpuno mi je neshvatljivo da na cijeloj površini ispred Rojca nema niti jednog koša za smeće.
Ponovit ću: ispred zgrade Rojca nema niti jednog koša za smeće!  Ista situacija je i u parku.  Nevjerojatno, ali istinito! Relativno nedavno je netko postavio dvije klupice u park, koje uz adekvatno osvjetljenje (i pod pretpostavkom da zanemarimo razne miomirise) čak izgledaju romantično, pogotovo klincima u povratku iz škole gdje mogu ostvariti svoja prva ljubavna iskustva. Jedini problem je što korištene kondome (barem ih koriste!), korištene marmice i ostatke marende nemaju kamo odložiti. Osim na pod, naravno.

Parkiralište i zelene površine okolo njega su priča za sebe. Niti tamo nema koševa/kanti za smeće. Ali zato ima smeća! Pulska zlatna mladež u ova recesijska vremena  okuplja se i noćima druži (zabavlja) na tim površinama, što je potpuno shvatljivo. Tko ima love za preskupe kafane i kojekakve klubove!? Kupiš (jeftinu) cugu u trgovini i oblokavaš se ispred Rojca. Em ti je mrak (nema svjetla), em si možeš i ‘smotati’. Idealno! Još ako imaš auto, slušaš narodnjake do mile volje!

Jutra poslije takvih evenata imaju posebnu čar i cijeloj priči daju jedan poseban urbani štih. Moj osobni favorit je odsjaj koji bacaju tisuće komadića stakla od razbijenih boca. Trik je da staneš pod određenim kutem u odnosu na sunce i imaš dojam da je oko tebe razbacano tisuće dijamanata. Nenadmašno! Drugi favorit mi je scena kada klinke (mažoretkinje) koje uvježbavaju nastupe tijekom dana i po lijepom vremenu skupljaju polurazbijene boce i razno smeće da bi imale gdje vježbati ili sjesti. Jedna jako dojmljiva scena! Pitam se da li se netko ozlijedi tom prigodom.
Ponavljam, razumljivo je da se mladi ovdje okupljaju, ali nije razumljivo kakav vid zabave predstavlja razbijanje boca. Dobro, svi smo bili mladi, neki još uvijek i jesu, ali ipak… Najgore od svega je što služba za čišćenje (Herculanea) u te krajeve uopće ne zalazi. Tako možemo pronaći smeća još od prošlogodišnjeg „Monte Paradiso”-a, kolikogod se sami punkeri trudili očistiti za sobom. Baj d vej, dosta su to dobro i napravili.

Ruku na srce, upitno je koliko bi se postiglo postavljanjem kanti i eventualno nekakve rasvjete. Vjerojatno bi to pulska zlatna mladež brzo demolirala. Osobno držim vrlo poražavajućom činjenicu da takvu situaciju pred Rojcom nitko nije zapazio. Imajmo na umu i to da, otkako je probijen prolaz iz Kranjčevićeve na parkiralište svoje limene ljubimce parkira i svojevrsna društvena krema: odvjetnici, suci, javni tužitelji… Ako netko i jest sve to vidio, reakcija je poput one u mrtvog konja.  Zaboravljamo na to da se na igralištima oko parkinga igraju naša (vaša?) djeca. Ispravak: pokušavaju se igrati, ali zbog stakla im to ne ide. Rampa za skejtere također je potpuno okružena „dijamantima”.
No, vratimo se izložbi u Rojcu. Pitam se što će izložiti udruga „Zelena Istra”, koja također djeluje u toj zgradi. Mislim da je njihovih ruku djelo izloženo ispred. Isto tako se pitam kako će učiniti Istru zelenom, kad niti svoje dvorište ne može očistiti. Doslovno.

Koliko god ovaj tekstuljak imao sarkastičnu ili čak ciničnu notu, ipak držim da bi zaista trebalo nešto poduzeti po tom pitanju. Ako ništa ne čini Grad (nisu li građani ono što čini jedan grad?), sami korisnici zgrade trebali bi (možda) nešto učiniti. Makar „perom”, ako ne „mačem”. Ili metlom.
P. S. Da ne mislite da lupetam i trkeljam, tekst potkrijepljujem nekolicinom fotografija nastalih kroz nekoliko mjeseci, a koji je period sazrijevanja ideje o ovakvom ili sličnom tekstu. (Elvis Pažin)

Tags:

RSS 2.0 | trackback