Udruga za razvoj audio-vizualne umjetnosti
18/11 2016
Metamedia Lab, MI+ platforma, Novosti
MP3 platforma u suradnji sa zagrebačkim kolektivom Oaza i Etnografskim muzejom Istre organizirala je od 2. do 5. studenog u Društvenom centru Rojc u Puli besplatnu radionicu rekreiranja starih znanja i objekata kroz različite medije pod nazivom “Digitalna manufaktura – Tracking Tradition”.
Na radionici je sudjelovalo 15 polaznika iz Splita, Rijeke, Zagreba, Ljubljane, Buja, Rovinja, Umaga i Pule. Multidisciplinarna radionica ugostila je etnologe, kulturne antropologe, dizajnere: moda, interaktivni mediji, grafički dizajn, tipografija
Kroz upoznavanje sa zbirkom Etnografskog muzeja, polaznici su se bavili temama simbola, vizualnih kodova, jezika, mitologije, običaja, vjerovanja i rituala. Detektiranje i procesuiranje zanimljivosti materijalne i nematerijalne kulture života u Istri poslužilo im je za preispitivanje uloge manufakturnog rada.
Osnovna tema radionice bila su vjerovanja (legende, mitovi, društveni običaji, jezik i govor, …) koja čine važan dio identiteta Istrijana. Pitanja na koje su prezentirani radovi pokušali dati odgovor su: Može li se dizajnom utjecati na promjenu perspektive vjerovanja koja su dio nečijeg identiteta? Koliko mediji može utjecati na usmjeravanje ili promjenu percepcije vjerovanja? Kako dokumentirati i vizualizirati nematerijalno? Ciljevi su bili prezervacija usmene predaje / nematerijalne baštine koja je krhka, kritičko propitivanje sadržaja usmene predaje i zaštita od vjerovanja koja produciraju strahove.
“Na temelju postojećih informacija (terenskog izleta) sudionici su izdefinirali temu vjerovanja kao nematerijalnu baštinu koja ima vrijednost. Uslijedio je zajednički brainstorming nakon kojega su u manjim grupama razvijali koncepte, kritički propitivali ideje, vizualizirali ih u različitim medijima i naposljetku međusobno testirali rješenja” – Maja Kolar, OAZA
Zahvala: OAZA, Etnografski muzej Istre (Ivona Orlić), udruga Sonitus (oprema/tehnička podrška)
Posebna zahvala – polaznici radionice: Barbara Raad, Darja Galović, Irena Hodžić, Ivan Perkov, Ivana Vaccino, Ana Javor, Lea Jurčić, Marko Borota, Mate Žaja, Nina Živković, Katarina Petrović, Sabina Damiani, Tanja Ranić Rovis, Tanja Šuflaj, Tea Zbašnik
Fotografije: Lea Jurčić
Autori: Ana Javor, Katarina Petrović, Lea Jurčić, Marko Borota i Ivan Perkov
Promišljajući o konstrukciji identiteta, jednog od temeljnih pitanja socio-kulturalnih teorija, neizbježno dolazimo do ideje sebstva, odnosno kreiranja našeg ja. Govoriti o ja, ne znači samo govoriti o sebi, već i o drugome/Drugome. Naime, preko konstrukta drugosti uviđamo i uspostavljamo razlike između nas i drugog; u isto vrijeme dolazi do pridavanja negativnih konotacija onome što ne poznajemo, a samim time i do diskriminacije i isključivanja Drugoga. Ključna je riječ u tom odnosu razumijevanje. Ipak, to je samo riječ. Teško je oduprijeti se tome da strahujemo od onog što je nama strano. Oduvijek se postavlja pitanje što je Drugo? Što je to što odstupa od normi, čudno i devijantno? Zašto postoje podjele na Mi i Oni? Nisu li Oni razlikovni temelj na kojem gradimo naš identitet, a samim time i dio nas? Odakle potreba za uspostavljanjem binarnih opozicija; odnosa koji pretpostavljaju jedan nadmoćan i drugi marginaliziran pojam? Živimo u postmodernom dobu visoke tehnologije i liberalnog društva koje se ponosi slobodama svih vrsta, dok se istovremeno zgražamo nad različitostima. Težimo ka stalnom progresu čovječanstva no nameće se pitanje je li uopće moguć napredak bez upliva nečeg novog, drugog i različitog? Svijet kojem pripadamo nije samo naš nego je i svijet svih drugih. Njih ne smijemo smještati van našeg svijeta već pažnju usmjeriti na subivanje; bivanje jednih s drugima znači otvaranje prostora za dijalog, što u konačnici vodi razumijevanju svake vrste različitosti i napretku kojem toliko težimo.
Autor: Mate Žaja
Brza i jednostavna zaštita od štriga i štroliganja.
Zaboravi na obrtanje odjeće i slične zastarjele rituale, prilagodi se 21. stoljeću i jednim klikom blokiraj sve uroke koji dodatno otežavaju Vaš život! UrokBlock ekstenzija od sada je dostupna za Google Chrome web preglednik.
Upute za instalaciju ekstenzije:
1. Preuzmite UrokBlock
2. Raspakirajte .zip arhivu
3. U postavkama Google Chrome-a kliknite na Extensions te potom na Load unpacked extension…
4. Odaberite folder ‘urokblock” gdje se ste raspakirali .zip arhivu
5. Klikom na mjesec ikonicu u alatnoj traci Google Chrome-a aktivirajte ekstenziju
Autorica: Barbara Raad
Istria Strigone Couture je komplet modne odjeće koji služi kao zaštita od kiše, hladnoće, uroka i pritom izgleda lijepo. Materijal za izradu je današnja varijanta pristupačnog jeftinog materijala, nasuprot nekadašnje vune i konoplje. Oglavlje i ogrtač su inspirirani elementima istarske nošnje. Vrlo jednostavnog oblika, ogrtač se rastvara u pokrivač i stoga može služiti i za zaštitu u kućnom ambijentu. Ogrtač i oglavlje se sastoje od mnogo malih utora – džepova u koje se mogu umetati željena sredstva za zaštitu kao npr ogledala, sol, češnjak, mali križevi, fotografije svetaca ili drugih simbola za zaštitu čime se postiže dvostruka učinkovitost. Plastika je prozirna te može biti punjena i nošena dvostrano; kako su stari i radili; izvrtanjem odjeće se štitilo od opakih štriga i štriguna. U ovom slučaju oglavlje je punjeno zrcalima jer je općepoznato da štrige i štriguni ne vole odraze, a ogrtač posvećenim slikama Marije i Isusa okrenutih u svim smjerivima tako da molitva bude uvijek blizu. Osim navedenog poslužili smo se i informacijom da pojavom struje i dostupnosti svjetla u svako doba, moć štriga i štriguna slabi i sve se manje pojavljuju – pa smo napunili ogrtač i led lampicama. Osim zaštite, izvrsno služe za izlaske svake vrste osvjetljujući put i držeći nas pripravnima na opasnosti koje noću vrebaju. Neka svjetlost bude s vama. Amen.
Autorice: Sabina Damiani, Irena Hodžić, Tanja Šuflaj, Tea Zbašnik
Razmatrajući mogućnosti interaktivnog prepričavanja motiva i vjerovanja koji potječu iz tradicijske kulture na području Istre, pristupile smo projektu na osnovi dva temeljna i međusobno isprepletena motiva – prepričane priče (vjerovanja) dobivene od kazivača te njihovo mapiranje po lokacijama, i aktualizacija istih u suvremenom kontekstu kroz digitalne aplikacije. Početna ideja koja se proteže kroz cijeli projekt, je očuvanje memorije od zaborava i njezino prenošenje, bilo novim generacijama, bilo posjetiteljima Istre i to na suvremen način, koristeći web i interaktivne aplikacije.
Dodana vrijednost projekta je mogućnost korištenja već postojeće platforme, tj. MAPE na kojoj su po lokacijama uvrštene priče ljudi koje smo susretali. Na mapi se nudi mogućnost svakome da uvrsti svoju priču obzirom na lokaciju gdje je za nju čuo. Paralelno smo razvijali i predložak za web stranicu gdje će se sve te priče, odnosno štorije arhivirati i moći prelistati i istražiti. Na taj način smo htjele započeti s prikupljanjem i arhiviranjem priča i vjerovanja te ih tako spasiti od zaborava. Bitno nam je da su podaci arhivirani na web platformi koja je interaktivna i raste sa svakim novim upisom sa strane korisnika i tako se projekt počinje živjeti vlastitim životom bez utjecaja autorica. Klasičan proces dokumentacije dobiva dodanu vrijednost uključivanjem interaktivne komponente gdje korisnik može postati sam stvaratelj sadržaja. Dokumentacija se sastoji od audio zapisa, fotografija i tekstova a sama aplikacija funkcionira po principu fizičke pohrane traveling logova, osobnih poruka, uličnog tagiranja – lociranja te digitalnom pristupnicom kroz website. Na taj način web stranica pruža logističku potporu prirodnom razvoju socio-kulturološke interakcije korisnika. Time s vremenom, platforma prelazi u kompleksnost portala za dodatno proučavanje regije i njezinih stanovnika.
Autorica: Darja Galović
Ovim projektom se želi pokazati kako se događa prenošenje tradicije usmenom predajom. Osam sudionika radionice je sudjelovalo u projektu. Pročitana je originalna verzija priče, jednom sudioniku koji ju je prepričao na svoj način, svojom interpretacijom idućem slušatelju, i tako se prepričavalo redom, tako da je svaki idući slušatelj istovremeno postajao i pripovjedač. Originalna verzija priče je govor štriguna o njegovim značajkama koje se prepoznaju rođenjem, te opisuje jedan dan u svome selu koji završava borbom protiv krsnika. Time što je pobijeđen štrigun je primoran otići iz svog sela, nakon čega odlučuje više ne činiti zlo. Štrigun je u tradicionalnoj predaji vještac koji putem uroka čini zlo drugima, a zakleti neprijatelj mu je krsnik koji pomaže ljudima koji su pod utjecajem štrigunovih uroka. Mogli bismo reći da je borba između štriguna i krsnika zapravo između dobra i zla, svijetla i tame i taj je motiv čest u tradicionalnoj usmenoj predaji. Usmenom predajom se priče i pripovijetke prenose s generacije na generaciju, s osobe na osobu, a promjena dijelova priče, nadogradnja vlastitim dijelovima te zaboravljanje i vlastito interpretiranje je česta pojava pri prenošenju usmenom predajom. Ovim radom se želi pokazati kako teče taj proces i time kako se usmena predaja i tradicionalna vjerovanja mijenjaju i dobivaju novo značenje. Sudionici projekta su znali informacije o ovom vjerovanju, a i inače se pripovijetke prenose uz prethodno pripovjedačevo poznavanje teme.
Već u prvom prepričavanju se ispuštaju neki bitni dijelovi priče, i dobiva se pojednostavljena verzija, te je potpuno izmijenjen kraj priče. U drugoj i trećoj verziji se uvodi novi dio, spominje se susjede. U trećoj verziji se prvi put javlja originalan završetak priče, što ostaje do kraja, do posljednje verzije. Četvrta verzija je potpuno pojednostavljenja i sažeta interpretacija, koja sadrži samo osnovne informacije. Primjećujemo da muški sudionici prepričavaju priču na jednostavan način, iznose samo osnovnu radnju bez ikakvih opisa, dok ženske sudionice koriste puno više opisivanje i detalje. U petoj verziji se događanja potpuni preokret i pripovjedač mijenja cijelu konstrukciju priče, pomiješao je i obrnuo glavne likove. U šestoj verziji se prepričava priča iz prethodnih verzija, zanemaruju se informacije iz prethodne, pri čemu vidimo da je pripovjedač znao osnovne informacije o ovoj temi te vratio priču u njen tok. U predzadnjoj verziji se iznose potpuno novi još nespomenuti dijelovi koje u pojednostavljenom obliku nalazimo u zadnjoj verziji.
Od prve do posljednje verzije dobivamo sljedeći rezultat: uvedeni je novi motiv, štrigunu je pridodana nova osobina (dobrota), te dobivamo potpuno pojednostavljenu radnju u kojoj se nalaze samo osnovni elementi originalne verzije i izmijenjena radnja.
Kod narodne predaje glavnu ulogu ima onaj tko priča priču (stara ili mlađa osoba, muško ili žensko), svjetonazori i vrijednosti te osobe, interesi pripovjedača (što ga zanima, što smatra bitnim, a što nebitnim), da li priča iz vlastitog iskustva ili tek prenosi, kome prenosi (članu obitelji, prijatelju, nekom iz drugog sela, nekom mlađem ili starijem). Narodna predaja prije svega ovisi o onome tko ju prenosi, dakle o pripovjedaču. Zaključujemo da zbog svih navedenih primjera vjerodostojnost u narodnoj predaji može biti propitivana, zbog izmjena od strane pripovjedača, a i s zbog toga što se prenose tokom većeg vremenskog razdoblja. Također primjećujemo da ono što ostaje u priči su osnovna radnja i likovi, sve ostalo je podložno promjeni.
Autorica: Ivana Vaccino
Polazišna točka prezentacije je Marija Radaković, žena spaljena na lomači 1632. godine u Svetvinčentu u Istri, pod optužbom da je štriga, odnosno vještica. Prezentacija nadalje propituje položaj žene u društvu do današnjeg dana, s naglaskom na stalne mijene društva, odnosno uspone i padove kroz koje prolazi i svaka žena spoznavajući sebe. Budućnost položaja žene u društvu ostavlja mjesta za spekulativni dizajn, no u prezentaciji sam ipak stavila naglasak na introspektivni osvrt polaznica radionice, odnosno njihovim ciljevima kojima teže kao žene.