05/08 2021
23. Media Mediterranea: Razgovor s umjetnicom Ivanom Tkalčić, autoricom kustoske koncepcije festivala
Što je legitimno?
Što je stvarno?
Što je autentično, a što inscenirano?
Povodom održavanja 23. festivala Media Mediterranea, razgovarali smo s umjetnicom Ivanom Tkalčić koja potpisuje ovogodišnju kustosku koncepciju festivala. Od nje smo prvo htjeli doznati koliko su programi, kao što je Zlatna lubenica važni za mlade umjetnike:
– Zlatna lubenica već pet godina za redom podupire mlade umjetnike i umjetničke kolektive koji se bave suvremenom umjetnošću, novim medijima i inovativnim umjetničkim praksama. Svaki oblik potpore scene, naručito u počecima umjetničkog djelovanja je dobrodošla i nosi svojevrsno priznanje u umjetničkom području rada, prepoznaje trud, inovativnost, vrijednosti i posvećenost. Naravno, bilo bi dobro kada bi takvih inicijativa i prilika bilo što više.
Posebnost Zlatne lubenice jest u tome što se dodjeljuje mladim umjetnicima između 18 i 35 godina. Što bi savjetovala mladim umjetnicima, koji su netom izašli sa Akademija, kako da krenu pronalaziti izvore financiranja ili sponzore te mogućnosti izlaganja, da bi što prije krenuli ostvarivati svoju umjetničku karijeru?
– Bilo bi dobro već tijekom studija iskoristiti što više mogućnosti kao što su razmjene putem ERASMUS+ i bilateralnih programa. U Hrvatskoj, ali i u svijetu, umjetničko djelovanje često ovisi o vlastitom angažmanu i zainteresiranosti te je nakon diplome potrebno kontinuirano usavršavanje, praćenje scene i što češće prijavljivanje na natječaje. Već duže vrijeme postoji niz mogućnosti i natječaja koji nude financiranje umjetničkih boravaka u inozemstvu, produkciju radova, izlaganje i slično. Prijava na što više različitih programa i projekata našeg interesa, koje naravno uključuju nekakav oblik novčane potpore ili stipendije za rad, je dobra opcija da se sami uzdržavamo dok radimo ono što volim. Bez obzira na to ako nas određena institucija odbije ili ne dobijemo pozitivan odgovor na poslanu prijavu na natječaj, treba biti uporan i ne odustajati.
„Inscenirana autentičnost“, ovogodišnja tema Media Mediterranea festivala, godinama je prisutna u javnom diskursu. Međutim, koliko se ona dodatno potencirala time što se život u zadnjih godinu i pol dana još više preselio u virtualnu sferu i na društvene mreže?
– Trenutna situacija nas je svakako više usmjerila na virtualne platforme i produljila vrijeme koje provodimo online. U takvoj strelovitoj virtualnoj transformaciji, ekrani su nas brzo usisali, te se naš život gotovo instantno preselio online. Uz takav brzi pomak prema virtualnom, ostalo nam je i dalje loše sjećanje na fenomene poput Fake News i Cambridge Analytics koji su u jednom trenutku doveli do povećanja dezinformacija i pojačavanja globalne erozije povjerenja u institucije i medije. Prisutnost tih fenomena je i dalje vidljiva te kroz sadašnju situaciju dodatno potencirana. Iako su Facebook i druge velike društvene mreže navodno zauzele jači stav kako bi zaštitile privatnost svojih korisnika, vraćanje povjerenja može biti izazovan zadatak. Skandali poput ovih promijenili su način na koji pojedinci konzumiraju sadržaj na društvenim mrežama te povećali osjećaj skepticizma prema mnogim temama. Edelman Trust Barometer pokazuje kako 57% korisnika na Internetu vjeruje da su mediji zagađeni nepouzdanim informacijama, a 76% se brine zbog toga što se lažne informacije i lažne vijesti koriste kao oružje protiv njih.
Koji su ti kriteriji bili u odabiru umjetničkih djela koje ćemo moći vidjeti na ovogodišnjem festivalu?
– U sklopu ovogodišnjeg Media Mediterranea festivala imamo više izložbenih prostora u kojima se realizira program festivala, tako da autori odnosno finalisti koji izlažu u sklopu natječaja Zlatne lubenice postavljeni su u prostoru Srpskog kulturnog centra u Istri, dok su radovi pozvanih odnosno gostujućih autora postavljeni u prostoru Augustovog hrama i Europskog centra za mir i razvoj. Radovi finalista 5. Zlatne lubenice odabrao je stručni žiri u sastavu dizajnera Olega Šurana, kustisice Olge Majcen Linn, umjetnika Hrvoja Hiršla i prošlogodišnje pobjednice Zlatne lubenice Anje Maleć. Pozvani, odnosno gostujući autori su ove godine Alex Brajković s radom „Generative Contemplation“, Hrvoje Hiršl s radom „Kolaps“, Tjaša Kalkan s radom „Posejdonov gnjev“, Luka Kedžo s radom „Who Lives Here, Who Lives Here?“, Luana Lojić s radom „Bits of real: for development purposes only“, Niko Mihaljević s radom „Need Your Love So Bad“ i Lana Stojićević s radom „Sunny Side“. Pozvani autori savršeno odgovaraju predloženoj ovogodišnjoj temi, a u svojim radovima ne samo da prepoznaju situacije u kojoj se trenutno nalazimo, nego i postavljaju daljnje mogućnosti djelovanja u obliku ispitivanja, prihvaćanja, negacije, odbijanja, odustajanja, odstupanja od propisanog uz potencijalne prijedloge za regeneraciju, novi način razmišljanja i zamišljanje drugih ili drugačijih smjerova budućnosti.
Koliko je bila zahtjevna realizacija izložbi?
– Premda se program odvija samo u jednom tjednu, njegovo planiranje, organizacija i realizacija započeta je završetkom prošlogodišnjeg 22. Media Mediterranea festivala. Kao i kod brojnih drugih festivala, organizacija svih sudionika, prostora, programa i njegova materijalizacija dugotrajan je proces, a ono što publika vidi na kraju, samo je vrhunac naše skladne izvedbe. Tu su svakako od velike važnosti svi članovi organizacijskog tima festivala, kojima sam duboko zahvalna jer bez njih ne bi bilo moguće realizirati ovogodišnju Media Mediterraneu u ovakvom obliku. Za realizaciju festivala bili su potrebni kontinuirani kontakti tijekom godine i intenzivan rad u posljednjim tjednima prije otvorena.
U kojoj mjeri ti je zanimljivo da se festival održava upravo u vrijeme turističke sezone, ako znamo da je turistifikacija jedan od tipičnih primjera inscenirane autentičnosti?
– Da, upravo izraz “inscenirane autentičnosti” se često koristi u području turizma i označava način na koji se tradicionalna kultura predstavlja (tj. postavlja, inscenira) posjetiteljima. Inscenirani sadržaj mogu postaviti turistički djelatnici, ali to može biti i način na koji lokalno stanovništvo percipira ono što turisti žele vidjeti i doživjeti. Stvarni život i kultura zajednice često se odvijaju u područjima koje turisti vjerojatno neće posjetiti. Kroz ovogodišnji festival postavljamo pitanja: što je legitimno, što je stvarno, što je autentično, a što inscenirano. Odnosno, čemu se može vjerovati, što se temelji na činjenicama, vjerodostojnosti i istini. Mislim da je ovo vrijeme, a pod time ne mislim nužno vrijeme vezano isključivo uz turističku sezonu već i uz cijelu situaciju u kojoj smo se zatekli proteklih godinu i pol dana, upravo savršeno za postavljanje takvih pitanja.
2018. godine bila si jedna od finalistica Zlatne lubenice sa radom ”_new world”, a iste si godine sudjelovala putem Udruge Metamedij i na međunarodnom rezidencijalnom programu Summer Sessions u Rotterdamu. Ove godine potpisuješ kustosku koncepciju festivala. Kako gledaš na ovaj napredak suradnje sa Metamedijem kroz posljednje tri godine? Što još možemo očekivati u daljnjoj suradnji?
– Izrazito me veseli kada se početna inicijacija u obliku sudjelovanja na izložbi ili boravka na rezidenciji pretvori u dugogodišnju suradnju. Drago mi je graditi i učvršćivati odnos s pojedinim subjektima u društvu i pri tome proširivati i fluidno mijenjati uloge. Mislim da kroz takvo djelovanje možemo doprinijeti kreiranju kvalitetnog programa i osjećaja zajedničkog doprinos zajednici. Zanimljive su različite uloge koje se mogu realizirati kroz ovakav tip suradnje, uloga umjetnika, voditelja radionice ili kustosa. Ne vidim svoju trenutnu poziciju nužno kao više ili manje važnu. Svako iskustvo je imalo svoju putanju i ispunjavajuće načine djelovanja koji su jednako važni. Vjerujem da će se naše zajedničko djelovanje, u određenim ulogama nastaviti i kroz sljedeće godine.
Sudjelovala si 2019. godine na WHW Akademiji, međunarodnom obrazovnom programu u trajanju od sedam mjeseci namijenjenom umjetnicima/ama koji su na početku razvijanja svoje prakse. Na ovom intenzivnom programu, osim teorijskog i praktičnog dijela, imala si priliku sudjelovati u istraživačkim putovanjima, vježbama, akcijama i stvarati u zajedničkom radnom prostoru sa ostalim umjetnicima/ama. Koliko te to iskustvo potaknulo da se i sama okušaš u kuratorskim praksama? Kako gledaš na odnos između umjetnika i kustosa s obzirom da si i sama bila u obje uloge?
– Međunarodni studijski program WHW Akademije bio je izrazito dinamičan i obuhvaćao je niz intenzivnih i eksperimentalnih vježbi, radionica, seminara, kao i niz izložbi, performansa i diskurzivnih programa koji su velikim dijelom bili otvoreni za javnost. Takav oblik programa još više me potaknuo da u umjetničkom istraživanju dublje uđem u proces povezivanja različitih praksi, teorija i medija, te razmišljam o načinima razmjene stečenog znanja s drugima u zajednici. Osvježeni pristup vlastitom djelovanju otvorio je nove mogućnosti, poglede i percepcije, pa tako i put u kustoske prakse. U umjetničkom djelovanju, različite uloge ne doživljavam kao nepokolebljive i nemjenljive, vidim ih kao fluidne, komplementarne i promjenjive mogućnosti izražavanja i realizacije različitih zamisli. Sve uloge su bitne i doprinose svojim djelovanjem cjelini.
Bila si jedna od ovogodišnjih finalista prestižne Nagrade Radoslav Putar koju dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost, uz koju osim priznanja za umjetničko stvaralaštvo i poticaja za nastavak rada, čini i dvomjesečni rezidencijalni program u New Yorku. Umjetničke rezidencije nisu ti strane, dapače sudjelovala si na velikom broju njih. Što misliš o rezidencijama općenito te koliko su ti one pomogle da napreduješ u svom umjetničkom stvaralaštvu? Da li takav oblik razvoja putem rezidencija predlažeš mladim umjetnicima?
– Ono što me duboko ispunjava, kako u umjetničkom istraživanju tako i privatno, ako se to uopće može odvojiti, je mogućnost sudjelovanja u različitim međunarodnim programima, rezidencijama kao dio projektno – istraživačkog tima različitih profila sudionika iz različitih zemalja. Takvu mogućnost upravo najbolje pružaju rezidencijalni programi. Svaka nova rezidencija iznova budi moj istraživački duh, osjećaj avanture, daje prostor i vrijeme za nove ideje, misli, pomake pozornost i nove mogućnosti djelovanja kroz interakciju s novim okruženjem. Vjerujem da se iz svake umjetničke rezidenciji mogu dobiti vrijedni inputi za daljnji umjetnički razvoj kroz razmjenu ideja i povezivanje s kolegama diljem svijeta.
Razgovarala Andrea BUDIĆ
